Ako Ivica Todorić uspije preuzeti balkanski trgovački div Mercator, što je u ovom trenutku vrlo neizvjesno, bit će to konačna potvrda da je hrvatska privatizacijska paradigma iz 90-ih godina prošlog stoljeća doživjela trijumf nad slovenskom.

Svaki tuđmanist imat će moralno pravo svakome od nas vječnih kritičara privatizacije pod nos nabiti činjenicu da je 'otac hrvatske države' znao što radi kada je pokrenuo opaki i dalekosežni plan dijeljenja državnoga gospodarstva u ruke 200 odabranih i očigledno sposobnih obitelji, jer upravo glave tih obitelji danas po Sloveniji preuzimaju ono što slovenske banke i njihovi tajkuni od povjerenja nisu znali sačuvati.

Tajna uspjeha Tuđmanove doktrine krije se u jednostavnom triku. Dok je Hrvatska svoje tajkune oslobodila najvećeg dijela tereta plaćanja tržišne vrijednosti kompanija koje su dobili od države, Slovenija je grdno pogriješila i svoje je tajkune teretila za punu cijenu kompanija koje su kupovali od države i malih dioničara. Već prvi udar svjetske financijske krize slovenske je tajkune srušio na koljena jer više nisu mogli vraćati kredite kojima su kupili tvrtke, a hrvatski tajkuni nemaju tih problema. Oni već dugo nemaju obveze koje vuku iz privatizacije, već samo kredite koje su digli za razvoj i nove akvizicije izvan Hrvatske.

Ispada tako da bi Slovenija, država čiji su građani dvostruko bogatiji od Hrvata, mogla u ruke hrvatskih bogataša poput Ivice Todorića i Emila Tedeschija dati, naravno ne besplatno, dobar dio svoje trgovine i prehrambene industrije.

Iza hrvatskog osvajanja zapada nalazi se promišljeni plan koji većina Hrvata nije shvaćala i koji je, kada ga je Tuđman vizionarski provodio, bio predmet poruga i nerazumijevanja, a sada daje rezultate. Problem je dakle uvijek bio u narodu, a ne u vođi. Hrvati su jednostavno bili previše sebični da na svojim plećima podnesu teret politike koja danas daje rezultate. Umjesto da smo bili sretni što se možemo žrtvovati za veće dobro koje nas čeka, mi smo sebično htjeli standard kakav imaju Slovenci, a nismo razmišljali o posljedicama. Danas bismo bili bogati, a Slovenci bi kupovali tvrtke od naših neuspješnih tajkuna. Baš smo bili nerazumni, zar ne?