Više od osam mjeseci Ante Markov, predsjednik Uprave Janafa nije dao intervju. Kaže, sve što su prije dvije godine definirali u strateškim smjernicama se provodilo pa i nije bilo razloga izlaziti u javnost. Sve do sada. Janaf, naime, kreće u veliki strateški zaokret kojim će uvelike promijeniti dosadašnji biznis, a Markov u razgovoru za Poslovni dnevnik objašnjava kako.

Već ste ušli u skladištenje i prodaju nafte. Kakav iskorak još možete napraviti?
Bavit ćemo se transportom derivata. Izradili smo projekt Jugoistočnog europskog produktovoda (JEP) koji će povezivati rafinerije u Hrvatskoj s mjestima potrošnje u jugoistočnoj europi i južnome Mediteranu. Taj je najsigurniji i najekonomičniji, kao i ekološki prihvatljiv način transporta derivata u potpunosti naslonjen na regulativu EU. Za projekt su zainteresirane susjedne države i njihove rafinerije te naftne kompanije koje posluju na tim tržištima.

Drugim riječima, gradite novi cjevovod po istome konceptu kako je nekad rađen naftovod?
Gradimo novu cijev na našem energetskom koridoru koja će ići uz postojeću cijev, tzv. Janafovom trasom. Završena je predinvesticijska studija koju je napravio Institut Hrvoje Požar, a Janaf upravo radi studiju isplativosti projekta. U svakoj državi Janaf će biti strateški partner kompanijama koje će posao nositi u tim zemljama.

Jesu li već definirani omjeri sudjelovanja u projektu?
Oni će ovisiti o regulativi pojedine zemlje, odnosno o tome hoće li se u projekt uključivati strateški partner koji bi na jednak način, kao i Janaf, participirao u projektu.

Što može privući strateškog partnera u taj projekt?
Ključ ovoga projekta je potencijal koji on otvara za formiranje spot tržišta derivata. Danas na području Europe postoji veliki suficit derivata zbog čega je nužno omogućiti izlazak derivata do područja na kojima se očekuje najveći rast potrošnje, a to su prije svega Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora, Albanija... Janaf će biti transporter, ali i vlasnik terminala za skladištenje derivata, a onaj tko ima infrastrukturu diktira uvjete na tržištu.

Znači li to da su u projektu JEP-a terminali važniji od same cijevi?
Ne može se to odvajati. Produktovod je strateški pravac za ovaj dio Europe baš kao što je to danas naftovod, kojeg koriste sve zemlje ovoga područja, jer nemaju alternative za transport nafte u rafinerije. Produktovod će istom trasom transportirati derivate iz rafinerija do velikih regionalnih distributivnih centara. Po uzoru na najveći takav europski centar - Tankfarm kod Beča, Janaf će izgraditi centre na Žitnjaku te u suradnji s Handom, na Brižinama u Splitu (bivše vojno skladište preko puta luke Lora) iz kojeg će se opskrbljivati brodovi. Uz naš Omišalj, Janaf bi tako imao tri velika strateška terminala što je pretpostavka za formiranje spot tržišta derivata i aktivno uključivanje u trgovinu derivatima.

Pada li time vaše matično poslovanje u drugi plan?
Ne, ali to poslovanje ovisi o rafinerijama i njihovim potrebama. Činjenica je da je tri godine zaredom transport u padu jer rafinerije traže manje količine nafte. Prije tri godine 85 posto prihoda Janafa činili su prihodi od transporta. Danas više od 50 posto čini skladištenje nafte i derivata. JEP nam je tako novi izvor prihoda.

Imate li odobrenje Nadzornog odbora za taj projekt?
Čekamo formiranje novog Nadzornog odbora da mu ga predočimo te zato i ne smijem govoriti o svim detaljima.

Nije li prerizično prije toga izlaziti u javnost?
Nije. Kada nam padaju prihodi od temeljne aktivnosti transporta nafte, moramo razmišljati o alternativama.

Janaf će biti i trgovac derivatima?
Ne, to će netko drugi raditi za nas, a mi ćemo iz toga ostvarivati neke benefite. Naime, kada govorim o strateškom partnerstvu, podrazumijevam da svoje pozicije na terminalima mogu uzimati veliki igrači poput Mola/Ine, OMV-a ili ruskih kompanija koje time dobivaju jeftiniju "robu" i mogućnost korištenja više dobavnih pravaca. S druge strane što se više oni koriste uslugama transporta i skladištenja, odnosno manipulacije, raste naša zarada.

Mislite li da će druge zemlje pristati da im Janaf diktira uvjete na tržištu?
Njihov interes je svakako bitno snižavanje cijena transporta derivata i omogućuje sigurnost. Osim toga i druge zemlje imaju svoje rafinerije kojima se time otvaraju novi dobavni pravci za derivate. Također je planirano da će se na trasi JEP-a i u drugim zemljama graditi terminali, pa se i na taj način mogu aktivno uključiti u trgovinu derivatima.

Dakle, razlog za kupnju Diokijevih skladišta na Žitnjaku nije bila skupo plaćena politička prisila, kako se tada govorilo?
Uprava je uvijek, pa tako i u ovome slučaju, donosila odluke u interesu kompanije. Žitnjak je kupljen jer je to jedini adekvatni terminal za potrebe regionalnog centra za naftne derivate za središnju Hrvatsku i zato smo započeli pregovore o preuzimanju 42.000 m3 postojećeg terminala s potrebnim dozvolama za rekonstrukciju i nadogradnju i pratećom željezničkom infrastrukturom (ranžirni kolodvor) u Diokijevu vlasništvu te prostorom za gradnju dodatnih kapaciteta za obvezatne zalihe i komercijalne svrhe. Nakon završetka rekonstrukcije regionalnog centra terminal Janaf-Žitnjak bit će najsuvremeniji i najmoderniji terminal u jugoistočnoj Europi.

To je vrijedilo 18 milijuna eura?
Nije toliko, nego manje, i to je za nas bio dobar posao. Najveći rezultatski porast ove godine imamo upravo u biznisu skladištenja derivata - čak 23,5 posto, a usto nam položaj željezničke infrastrukture Žitnjaka osigurava dodatan prihod i stratešku poziciju.

Dajete li možda u zakup spremnike koje tek planirate graditi?
Svi veliki trgovci iskazali su interes za ulazak u skladišta na Žitnjaku.

Kada bi se produktovod trebao početi graditi, a kada završiti?
Zamišljeno je da prva faza započne 2011. i tijekom nje bi se povezale rafinerije u Hrvatskoj s terminalima Žitnjak i Omišalj te protegla cijev prema BiH i Srbiji. Studija ekonomske opravdanosti trebala bi biti završena u siječnju 2011., a mi smo već započeli s postupcima ishođenja dozvola. Iako JEP nije među projektima koje je Vlada istaknula među 30 energetskih projekata, vjerujemo da ćemo se zbog njegove važnosti naći u tom društvu i da možemo računati da ćemo dozvole dobiti u skraćenom vremenu. "Hrvatska" faza projekta trebala bi biti završena krajem 2012., a cijeli produktovod trebao bi biti potpuno završen 2016. godine. Ukupna dužina bi mu bila 750 km.

Može li se u ovoj fazi govoriti o ukupnoj vrijednosti projekta?
Prema procjenama koje imamo projekt bi trebao stajati oko 3,5 do 4 milijarde kuna.

A financiranje?
Imamo prijedlog financijske konstrukcije. Oko jedne trećine vrijednosti mogli bismo financirati vlastitim izvorima. Ipak, glavnina projekta bi se trebala financirati kreditom. Naime, Janaf u ovome trenutku ima zaduženost 0,04 posto - izjednačili su nam se vrijednost ukupne imovine i kapitala jer nažalost nije bilo velikih projekata u koje smo mogli ulagati. Za dio će se koristiti sredstva iz dokapitalizacije.

Dokapitalizaciju ste najavili, no nije realizirana?
Nije za njom bilo potrebe. No ona je dio poslovnog plana jer držimo da je opravdano tako prikupljati adekvatna financijska sredstva. Širenje Janafa prema derivatskom biznisu zahtijeva podršku koju u ovome trenutku Janaf nema u svojoj vlasničkoj strukturi. Smatramo da na domaćem tržištu kapitala ima prostora da se dio dokapitalizacije realizira u Hrvatskoj. Mirovinski fondovi zasigurno imaju potencijala i interesa da u njoj sudjeluju. Drugi dio bi se mogao realizirati privlačenjem strateškog partnera. No o detaljima dokapitalizacije i o njezinu tajmingu ipak će odlučivati novi Nadzorni odbor.

Koji biste postotak kapitala oslobodili novim vlasnicima i može li se očekivati u 2011.?
Ne više od 10 posto jer smatramo da je Janafu i to dovoljno isplativ mamac za strateškog partnera. Naš je plan u idućoj godini za investicije primarno koristiti kredite. U idućoj godini u investicije jednostavno ne možemo potrošiti više od 600 milijuna kuna jer procedura (javni natječaji, prikupljanje ponuda, dozvole) to ne dopušta. Osim toga gradnja samo jednog spremnika traje otprilike godinu dana, a situaciju dodatno otežavaju problemi u građevinskom i metalnom sektoru jer se brojne tvrtke nalaze u "režimima" zbog kojih mi kao državna kompanija s njima ne možemo ugovarati poslove.

Janaf je zapravo recesija zaobišla?
Budući da nismo zaduženi, to je i logično. No rekao bih da smo je mi u jednom dijelu zaskočili ulaskom u druge segmente biznisa. Da je kojim slučajem otvoren ruski pravac, mi sigurno ne bismo imali takav pad transporta. Danas kada je Rusija potpisala strateški energetski paket s Kinom i većinu svoje sirove nafte usmjerava na to tržište, za transport nafte prema Mediteranu uopće nema interesa.

Drugim riječima, projekt Družba Adria je utopija?
U ovom trenutku za njega nema nafte. No kako je riječ o vrlo dinamičnom tržištu, ne isključujem da će se za godinu-dvije stvari promijeniti. U svakom slučaju će Janaf za to biti spreman jer će u 2011. naftovod u punoj dužini biti reverzibilan. No bojazan od nedostatka ruske nafte u Europi nama otvara i drugu perspektivu. Sređivanje prilika u Iraku i izlazak iračke sirove nafte preko Sirije na Mediteran, Hrvatsku bi preko Omišlja i Janafa moglo pretvoriti u ključni naftni transportni punkt. O tome svjedoči i činjenica da su najveći svjetski trgovci iznajmili sve naše kapacitete za sirovu naftu u Omišlju.

Omišalj bi mogao zamijeniti 'spot' tržište na Mediteranu?
Bi, osobito za opskrbu srednje i JI Europe.

Je li točna informacija da ste promijenili način tarifiranja i naplatu transporta nafte Ini?
Ne samo Ini, nego svima, jer smo donijeli odluku o primjeni jedinstvenoga tarifnog sustava za sve korisnike na trasi Janafa te se ne može reći da je netko privilegiran.

Kako reagiraju korisnici?
Kada smo im predočili dokumentaciju i poslovni rezultat iz kojeg je vidljiv pad transporta od 3 do 4 posto i rast troškova na održavanju sustava od sedam posto na naftovodu koji je star 30 godina i koji se u nekim dijelovima mora potpuno mijenjati, postalo im je jasno da tarifu ne mijenjamo bez razloga.

Kako ćete završiti godinu?
Ne mogu vam iznositi detalje, ali promet je bio veći nego što je bio naš plan. Ostvarenje je na razini prošlogodišnjeg, a to znači da će i bruto dobit biti na razini prošlogodišnje. Mislim da su to izvrsni rezultati.

Barem milijarda kn ulaganja
Koliki će biti ukupni Janafovi kapaciteti za skladištenje sirove nafte?
Sada imamo oko 1,06 milijuna m3 i gradimo još oko 1,36 milijuna m3 skladišta za sirovu naftu. Gradnja triju novih spremnika u Omišlju započinje u veljači, a ukupna investicija u osam novih spremnika u Omišlju, prateću infrastrukturu i preseljenje cjevovoda s Krčkog mosta u podmorje vrijedna je milijardu kuna i trajat će sigurno četiri godine. Nakon toga Janaf postaje europski lider za skladištenje i "spot" tržište sirovom naftom.
O odnosima s Lukoilom
Prigovara vam se da izrazito jačate veze s ruskim partnerima i da dio projekata projicirate sukladno njihovim interesima. Posebno se tu apostrofira Lukoil?
Nema tu posebnih odnosa ni interesa. Lukoil se u ovome trenutku bavi trgovinom derivatima te smo s Lukoilom i OMV-om ugovorili skladištenje naftnih derivata na terminalu Omišalj. Istodobno su Lukoil, OMV i Petrol ugovorili skladištenje na Žitnjaku jer preko toga centra žele osigurati adekvatnu poziciju. Započeli smo razgovore o tome s Inom i Molom jer smatramo da i oni moraju imati poziciju na tom terminalu, osobito zato što nam je Ina suvlasnik.