Možda je malo neuobičajeno raditi intervju s ministrom poljoprivrede usred zime, ali u hrvatskoj poljoprivredi termini poput zimskog sna i čekanja sjetve trebali bi postati prošlost.

Ministar Tihomir Jakovina objasnio je kakve sve šanse za Hrvatsku predstavlja ulazak u Europsku uniju, zašto je na samom početku našeg članstva došlo do povećanog uvoza hrane te što bismo trebali poduzeti da povećamo konkurentnost i koliko novca imamo na raspolaganju.

Najavili ste reorganizaciju sustava vodoopskrbe i odvodnje, zbog neefikasnosti i velikih gubitaka koje stvaraju 152 komunalna poduzeća, a s obzirom da Hrvatska do 2023. mora realizirati oko 4,5 milijuna eura vrijedne infrastrukturne projekte. Koliko u konačnici planirate zadržati komunalnih poduzeća?

Krenula je velika reforma vodno komunalnog gospodarstva koja obuhvaća reorganizaciju gotovo 160 komunalnih poduzeća koja se bave vodoopskrbom i vodoodvodnjom na 21 operatera, koliko će biti i vodouslužnih područja. Posljedica je to stručnih studija i konzutantskih radnji koji pokazuju optimizaciju sustava koji isporučuju 3 ili više miliona kubika vode. Do 2023. godine moramo osigurati pitku vodu za svako naselje veće od 50, a kanalizaciju za naselja veća od 2000 stanovnika, da bi dostigli standarde ostalih EU zemalja i ispuni preuzete obaveze. Za to nam je na raspolaganju iz proračuna EU 3 milijarde eura, a još 1,5 milijardu uložit ćemo iz našeg proračuna. U koliko to ne izvršimo do 2023.g. RH će plaćati velike kazne/penale i još ćemo morati graditi infrastrukturu iz svojih sredstava. Svi su svjesni da mali operateri teško mogu pripremati i provoditi projekte i povlačiti novce iz EU. Da bismo tehnički i kadrovski mogli iznijeti projekte, racionalizirat ćemo poslovanje kako bismo u okrupnjenim poduzećima imali sve inženjere i tehničko osoblje na jednom mjestu, tako će imati veću apsorpcijsku snagu novaca za Fondove, a isto tako će poslovati s velikim uštedama što će se odraziti i na cijenu vode.

Hoćemo li biti spremni za te projekte?

Hoćemo! Hrvatske vode u protekle dvije godine su predvodnica u ulaganju u javnom sektoru s realizacijom projekata preko 2 milijarde kuna i značajno povećanim ulaganjima nego prijašnjih godina. Na pripremi i izradi projekata se i na dalje stalno radi, i jedinice lokalne samouprave prepoznale su vrijednost pripreme projektne dokumentacije na koje samostalno pripremaju uz sufinanciranje H.voda. Vodno-komunalni sektor je taj koji ima najviše pripremljenih projekata, a reformu je nužno provesti zbog realizacije samih projekata.

Iako ste i vi i premijer rekli da neće biti prodaje Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma i poljoprivrednog zemljišta, kako građani mogu biti sigurni da ih ova ili neka buduća Vlada neće prevariti i ipak započeti privatizaciju?

Premijer Milanović i ja, kao resorni ministar, javno smo nekoliko puta ponovili da nema prodaje šuma, voda i zemlje. Ti resursi su nacionalno bogatstvo i nacionalna vrijednost RH i nisu na prodaju. To je i važan dio Plana 21 i obećanja građanima RH, na njemu stojim, inzistiram i provodimo reforme u tom smjeru. I sami znate da smo usvojili Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je definirao da nema prodaje zemlje, neko samo dugogodišnji zakup. Isto je i sa vodama.

Do kada će se odgađati projekt navodnjavanja kojim bi se riješili mnogi problemi u poljoprivredi? Svakim rebalansom, za navodnjavanje ostaje sve manje.

Ne znam odakle Vam informacija da se projekti navodnjavanja odgađaju, mi smo za sustav navodnjavanja osigurali gotovo 100 milijuna kuna godišnje. Realizacijom projekata navodnjavanja do sada je, u različitim fazama, ukupno obuhvaćeno 84 projekta na oko 124 tisuće hektara, a izgrađeno ukupno 13 sustava navodnjavanja na 15 i pol tisuća ha. Projekti navodnjavanja jedan su od naših prioriteta, a i u novom Programu ruralnog razvoja smo programirali mjeru pomoću koje će u periodu 2014. do 2020. Županije za projekte navodnjavanja moći povući desetke milijuna eura za navodnjavanje. Tu će doći do izražaja sposobnost i kreativnost župana u pripremi projekata, te poručujem istima da se prihvate posla, a ne da, kao g. Tolušić, prikupljajući jeftine političke poene prodajući demagogiju nudi pomoć meni i ministarstvu u izradi samog programa. Vidjet ćemo koliko će biti uspješni.

Je li situacija u hrvatskoj poljoprivredi i ribarstvu lošija nakon ulaska u EU?

Hrvatska je od 1. srpnja dio velike uređene zajedničke poljoprivredne politike koja otvara ogromne mogućnosti za poljoprivredu. Problem je u tome što se zajednička poljoprivredna politika provodi kroz desetogodišnje razdoblje, a carine na uvoz iz EU su ukinute odmah. Zbog toga je u početku došlo do porasta uvoza, no vjerujem da će se to izbalansirati. Mi moramo povećati konkurentnost i smanjiti troškove, proizvoditi više, udruživati se. Hrvatskim poljoprivrednicima na raspolaganju je 373 milijuna eura iz prvog stupa ZPP, te još 332 milijuna eura za ruralni razvoj. Prvi stup je definiran, poznati su modeli po kojima će te isplate ići i kojom dinamikom, dok je ruralni razvoj nešto na čemu radim i omogućit će nam ogromne mogućnosti za investiranje, razvoj ruralnog prostora, poticanje ulaska mladih poljoprivrednika u posao. Ovaj program će biti uskoro dovršen i donijet će jedan novi razvoj ruralnog područja.

HDZ-ova europarlamentarka kritizirala je Vladu zbog loše pripreme za strukturne fondove. Prijeti li ta opasnost i u poljoprivredi?

Poljoprivreda ima svoje fondove, a gospođa Maletić, kad je već tako jako kritična, onda bi trebala odgovoriti/objasniti zašto je njena Vlada u 2010. i 2011. na IPARD-u izgubila 50 milijuna eura? Projektiranje je bilo stravično loše, u dvije godine iskoristili su 25 milijuna kuna, a mogli su povući 50 milijuna eura. Mi smo u 2012. iskoristili 125 milijuna kuna, znači pet i pol puta više nego oni u dvije prethodne godine. Ove godine podići ćemo ljestvicu za dodatnih 30-tak milijuna tako da će iskorištenje biti preko 150 milijuna, da bi zadnje dvije godine primjene IPARD-a imali 100 posto iskoristivosti.

Kad kažete da se poljoprivrednici trebaju udruživati, koji model predlažete?

Proizvođačke grupe i organizacije, zadruge, klastere. Na žalost, veliki broj naših proizvođača i po obrazovnoj i po starosnoj strukturi, ali i po tradiciji se odupiru udruživanju. No, jedino tako mogu smanjiti troškove u nabavi repromaterijala, napraviti standardizaciju kvalitete i imati dovoljnu količinu koju će nuditi po povoljnijoj cijeni, zajednički bolje nastupati prema financijskim institucijama, bolje pripremati projekte.

Imaju li u zemljama iz kojih uvozimo hranu poljoprivrednici veće subvencije?

Poljaci, recimo, imaju manje subvencije od nas. Posjetili smo nedavno jednu poljsku zadrugu mljekara koja ima 6 tisuća zadrugara. Dnevna proizvodnja im je 1,5 miliona litara mlijeka. Manji su im poticaji, manja otkupna cijena mlijeka, čak i proizvodnost po kravi je manja, ali svi zadrugari dobro posluju - prednosti udruživanja kroz niže cijene nabave repromaterijala, bolji izvori kreditiranja, zajednička veterinarska usluga, strojni prstenovi, korištenje EU fondova za mini siranu, mljekomate, te standardna kvaliteta i velike količine koje daju bolje pregovaracke pozicije s trgovinom.

Ali nemaju svi kredite za skupe traktore.

Ne, imaju strojne prstenove i zajednički koriste mehanizaciju jer su udruženi. Na određenom području imate potreban broj traktora, priključaka i kombajna i onda ih planski, dogovorno koriste. To je dobra organizacija i povećanje produktivnosti svakog gospodarstva.

Je li ministarstvo nešto napravilo da potakne domaće poljoprivrednike na udruživanje?

Prijašnjih godina, na žalost, ne dovoljno, ali u ove dvije godine stalno na tome radimo, osmišljavamo edukacije i konkretne mjere za promoviranje zadruga, čak smo i kroz program ruralnog razvoja dali mjere u financijskom smislu gdje će se dio troškova zadrugara moći amortizirati iz EU sredstava.

Problem je što se ranije išlo na uništavanje tih zadruga.

Na žalost, uništeni su veliki agrokombinati koji su bili nosioci i perjanice poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj s proizvodnim rezultatima koji su bili visoki gornji prosjek razvijenih poljoprivreda Europe. Sustavno su uništavani od 1991.g. s ciljem da se državno zemljište podijeli. A ti kombinati su imali vrhunske tehnologe, agronome, magistre i doktore znanosti koji su transverirali i znanje na naše selo. Uređene kooperantske odnose, ugovarali su i otkupljivali primarne poljoprivredne proizvode, te imali i prerađivačke kapacitete. Kad su oni nestali, hrvatski proizvođači i selo ostali su na brisanom prostoru, nisu pripremljeni za tržišnu utakmicu, nisu imali resurse, zemljište, ni dovoljno znanja.

Ako bi ljudi pronašli svoj interes u bavljenju poljoprivredom, koliko bi se novih radnih mjesta moglo otvoriti? Nekad je poljoprivreda u BDP-u sudjelovala sa 12 posto, a sada s oko 6 posto.

Nije poanta ekonomskog razvoja da se što veći broj stanovništva bavi poljoprivredom, već da poljoprivreda u BDP sudjeluje sa većim postotkom i da proizvodimo dovoljno sirovina koje će se pretvoriti u proizvode sa dodanom vrijednosti koji će biti konkurentni i cijenom i kvalitetom. Tako ćemo kompenzirati i uvoz i potaknuti izvoz istih, jer oni donose bolji dohodak cijelom gospodarstvu i društvu. Naši poljoprivrednici će kroz Program ruralnog razvoja imati mogućnost za novo investiranje i zapošljavanje. Tu vidimo šansu, ali moramo svi imati isti cilj i stvarati pozitivnu poduzetničku klimu. Na žalost, prošlog tjedna su mediji širili potpune dezinformacije da je Program mjera za ruralni razvoj odbijen od EK što je samo unijelo nemir među ljude. To nije istina i takvim pristupom ništa nećemo postići. Moram imati malo više vjere u sebe i u ovom procesu biti jedinstveni. Ima jako puno mladih ljudi koji svoju budućnost vide u poljoprivredi i odlično rade i vode svoja OPG, ali njih nikada nećete vidjeti u medijima, uvijek ćete vidjeti gospodu Lasla, Pokrovca i sl. koji stalno kritiziraju, napadaju i pričaju istu priču.

Od 360 tisuća nezaposlenih, koliko bi ih se moglo zaposliti u poljoprivredi?

Ima prostora za još kvalitetnih, mladih, obrazovanih poljoprivrednika koji će iskoristiti mogućnosti i postati razvijeni farmeri tipa austrijskih i njemačkih, ali je važno raditi i na razvoju prehrambenog sektora kako se ne bi pretvorili u zemlju proizvođača sirovina. Trenutno imamo jako veliki broj registriranih OPG-a (oko 200.000), od toga je značajno manji broj aktivnih poljoprivrednika koji žive i rade jedino u poljoprivredi. Poljoprivreda ne može biti nadomjestak za socijalu, ili još gore špekulativni poligon za poticaje. Ako ćemo težiti prema prosjeku razvijenih zemalja, moramo staviti sve potencijale u funkciju.

HBOR će u suradnji s vašim ministarstvom plasirati kreditne linije za selo i poljoprivredu. Koje su to linije?

Ministarstvo u suradnji s HBOR-om osmišljava programe kojima možemo pokrenuti pojedine sektore. Trenutno smo pokrenuli Program kreditiranja nabavke junica i teladi, jer smatramo da je stanje u stočarstvu teško, a da bi okrenuli negativne trendove moramo nabaviti stoku. Tu su i kreditne linije za obrtna sredstva i pripremu pojedinih proizvodnih ciklusa, programi reprograma nepovoljnih komercijalnih kredita i dr. Naš se posao možda ne vidi, ali svakodnevno „spašavamo" dio naši proizvođača. S njima razgovaramo i objašnjavamo im kako da se uključe u Programe.

Koje su poljoprivredne grane u Hrvatskoj najprosperitetnije i je li ministarstvo napravilo neki plan kvota o tome? Navodno je analiza zatečenog stanja dovršena, kao i program razvoja po pojedinim proizvodnim segmentima. Koje su smjernice tog programa?

Poljoprivreda je biznis kao i svaki drugi i svatko tko se njome želi baviti mora biti svjestan rizika i svojih mogućnosti. Znamo u čemu smo nedostatni, a to je meso, voće i povrće i smatramo da u tom dijelu ima prostora da se poljoprivrednici udružuju i tako postanu konkurentniji. Hrvatska je veliki izvoznik šećera, izvozimo tune, mandarine, ove godine i jabuke. Kad vidimo da smo u proizvodnju nekih kategorija povrća poput češnjaka ili krumpira na niskoj razini samodostatnosti onda je to šansa. No, svoju šansu moraju pronaći samo proizvođači. Ne mogu živjeti na proizvodnji pšenice na 2 hektara i očekivati da imaju zadovoljavajući dohodak. Ali ako na ta 2 hektara budu proizvodili povrće i to po konkurentnoj cijeni sigurno je da će živjeti bolje. Evo u zadnje vrijeme imamo sve više ponuda za izvozom junetine na tržišta Bliskog Istoka, no nemamo dovoljno stoke. Jedna skupina proizvođača u tome je prepoznala svoju šansu i prošle su godine izvezli sve raspoložive količine koje su imali na ovo tržište i dobro zaradili. Velika šansa nam je i marikultura kao i slatkovodno ribarstvo. Prije rata smo proizvodili 10 tisuća tona šarana, a prije dvije godine samo 2,5 tisuće tona. imamo najbolje uvjete u Europi, i izvrsno tržište u Republici Srbiji i drugim zemljama. No, 20 godina nije bio riješen status ribnjaka. Mi smo to u ove dvije godine riješili i sada kroz EU Fond za ribarstvo otvaramo nove mogućnosti za revitalizaciju tog sektora.

Postoje li neke mjere kojima se može zaštititi domaća proizvodnja, a da je to u skladu s pravilima EU?

To moramo zaboraviti unutar EU. Ali, od početka godine ide nekoliko Programa za primjerice vino, pčelarstvo ili ribare. Proizvođačima vina i vinogradarima je na raspolaganju 11,9 milijuna eura za tri mjere i to promociju na trećim tržištima, ulaganje u vinograde, te investicije u podrume i opremu. Na snazi je već i Shema školskog voća, odlična program na koji smo jako ponosni.Tu je šansa i to su mjere koje nudimo. Kad se usvoji Program za ruralni razvoj imat ćemo 18 mjera kroz koje će se novci iz EU transferirati na selo i u poljoprivredu. Ali moramo imati projekte, EU kontrolira kako se novac troši i koji su efekti nekog ulaganja. Na žalost, da smo imali takvu politiku od uvođenja poticaja, operativnih programa i kapitalnih ulaganja koja su nam „progutala" ogromne novce bez rezultata, danas bi imali konkurentnu poljoprivredu i bili neto izvoznici, a ne uvoznici hrane.

Koji se hrvatski poljoprivredni proizvodi traže u EU?

Šećer je naš najveći izvozni proizvod, izvoze se i žitarice i uljarice kada ih imamo dovoljno što ovisi o klimatskim uvjetima posljednjih godina. Izvoz tune je preko 100 milijuna dolara na tržište Japana. Otvaramo tržište za vina, spomenuo sam već izvoz junetine na tržišta Bliskog Istoka. To su samo primarni poljoprivredni proizvodi. Pojedine naše kompanije su dio svoj izvoza prehrambenih proizvoda već preusmjerili na tržište EU, posebice konditori, industrija mesa i mlijeka. Sve veća je potražnja i za autohtonim proizvodima no njih još uvijek imamo u malim količinama i tu imamo prostor za rast. Imamo odličan primjer zadruge koja proizvodi tikvice za englesko tržište. Odlične su i hrvatske tvrtke koje se bave proizvodnjom ljekovitog bilja i njihovim plasmanom kroz čajeve i pripravke.

Kad će se napokon ostvariti san o 'zelenoj i plavoj Hrvatskoj'? Dobili smo čak i upozorenje iz EU, zašto u turizmu ne nudimo više domaće hrane.

Moramo stvoriti lanac otkupljivača koji će hotelima ponuditi konkurentan proizvod. Hoteli žele ugovoriti količine za cijelu sezonu i u svakom trenutku imati dostupnu robu, a kod nas je to problem. Sigurno je da neki hotelski lanac neće hodati po slavonskim selima i kupovati nekoliko kilograma voća, povrća ili mesa, nego želi doći na jedno mjesto i ugovoriti potrebnu količinu po konkurentnim cijenama. Zbog toga je važno udruživanje i stvaranje takve ponude. Naravno, naši hoteli i restorani sve više su svjesni da turisti vole autohtone proizvode i tu ima pomaka na bolje. Žalosti me kad u restoranima vidim da se nude strana vina, pored naših vina, ali moramo biti svjesni da svi rade za profit i grade svoj biznis na dobroj ponudi uz najnižu cijenu. U to se moram uklopiti jer je to tržišna ekonomija.

Kako doživljate kad netko stalno traži vašu smjenu?

Kako bi rekli Dalmatinci, javi se u čovjeku dišpet. Neki dan je u jednim dnevnim novinama izašao naslov: „Čudo od ministra, izgubio 333 milijuna eura" koji je bio potpuno neistinit i zlonamjeran. Jedino istinito je da bi trebao biti čudotvorac da u dvije godine popravim sve ono što je u ovih 20 godina loše napravljeno. Ne možemo stalno vatrogasnim mjerama rješavati probleme, ne želimo kroz poljoprivredu kupovati socijalni mir ili razviti stabilnu glasačku mašineriju, što su radile Vlade prije nas. Radimo reforme koje su teške i ponekad bolne, ali su nužne i imati će za posljedicu da poljoprivreda s prehrambenom industrijom bude ono što zaslužuje - najvažniji segment gospodarstva RH. A kada radite reforme, uvodite red, rad i odgovornost onda je jako puno interesnih skupina protiv vas.