Na pitanje koju bi si ocjenu dao na polovici mandata, predsjednik Uprave Hrvatskog Telekoma (HT) Davor Tomašković kaže: ′Teško mi je sam sebi davati ocjenu. O tome brinu dioničari. A oni su zadovoljni jer HT nakon niza od pet godina koliko nije isporučivao zadovoljavajuće rezultate, posljednje dvije u potpunosti ostvaruje zadane ciljeve. Stabilizirali smo poslovanje. Stekli smo kredibilitet kod naših vlasnika i tako osigurali puno veće investicije.′ Tomašković je u velikom intervjuu za tportal pričao ne samo o rezultatima i aktualnoj situaciji u HT-u, već i o tome što očekuje od nove Vlade te kako gleda na premijera koji dolazi iz poslovnih krugova. Razgovor su vodili nakon što je HT objavio rezultate poslovanja za prošlu godinu. Kompanija je ostvarila prihode od 6,92 milijarde kuna uz neto dobit od 925 milijuna kuna.

Kako komentirate rezultate?

Rezultati za 2015. su odlični. I prema planiranim ciljevima, ali i u usporedbi s 2014. godinom. Planovi su drugu godinu zaredom ostvareni što se tiče prihoda, profitabilnosti i cash flowa (novčani tok op.a.). Trendovi na godišnjoj razini pokazuju da smo stabilizirali prihod i operativnu dobit, a to je uspjeh s obzirom da ukupna vrijednost telekomunikacijskog tržišta pada.

Neto dobit je niža u odnosu na godinu ranije kada je iznosila 1,1 milijardu kuna. Što je razlog tom padu?

Dva su razloga. Jedan je amortizacija jer smo značajno povećali kapitalna ulaganja i investicije. Uložili smo 35 posto više u odnosu na ulaganja iz 2014. ili gotovo milijardu i pol kuna. Drugi razlog su povećana porezna plaćanja jer smo u rezultatima za 2014. odlučili reinvestirati dobit pa smo imali niža porezna davanja dok sada za 2015. godinu bilježimo veće porezno opterećenje na dobit.

Što je s dividendom? To zanima veliki broj građana koji su dioničari HT-a.

Prijedlog Uprave i Nadzornog odbora za skupštinu će biti šest kuna po dionici što je 55 posto od ukupne neto dobiti. To je povećanje od četiri postotna poena u odnosu na izdvajanje za dividendu u 2014. godini a unutar je prospekta izdvajanja za dividendu u iznosu od 50 do 100 posto dobiti što je HT i obećao investitorima.

To je za dioničare ipak kuna manje nego lani. Trebaju li se dioničari miriti s time da će dividende padati?

Treba reći da neto dobit pada što je posljedica svih promjena na tržištu. Međutim za 2016. će dividenda biti minimalno šest kuna - to smo i obećali ulagačima na ′Danu tržišta kapitala′ - da ćemo na početku svake godine iznijeti očekivanja o minimalnoj dividendi. Tako smo i već najavili da će za 2016. godinu minimalna dividenda biti šest kuna, dakle neće padati.

HT i dalje ima visoku EBITDA maržu, koja pokazuje zarađivačku moć kompanije, primjerice dvostruko veću od susjednog Telekoma Slovenije. Možete li to održavati u budućnosti s obzirom na jaku konkurenciju na tržištu i kupce koji traže niže cijene i još bolju uslugu?

Naša je EBITDA marža visoka, to je točno, no u razini s najboljim europskim telekom kompanijama. Ona iznosi više od 40 posto, držimo ju drugu godinu zaredom i dvostruko je veća od naših konkurenata na tržištu a od nekih i četverostruko. HT kao integrirani igrač svoje usluge prodaje u mobilnoj i fiksnoj telefoniji, u ICT-ju i ostalim segmentima pa onda ima i priliku ostvariti visoke stope marži. To je važno i zbog jedne druge stvari - da bi mogli investirati. Naime, ulaganja u telekom industriji su uobičajeno na 15 do 20 posto prihoda. Mi smo lani uložili skoro 20 posto od prihoda. Ili, pola od naše EBITDA marže odlazi na investicije. Očekujem da ćemo zadržati visoku maržu i to kroz nove usluge i inovativnost koju su korisnici spremni platiti te kroz dobro upravljanje troškovima.

Kažete da ste lani investirali 1,46 milijarde kuna. Možete li točno pojasniti gdje HT ulaže taj novac?

Lani smo uložili više od planiranog: plan je bio 1,3 milijarde. Uglavnom smo investirali u novu mrežu dakle u fiksni i mobilni širokopojasni internet, te u All-IP transformaciju. HT je treća kompanija u Europi koja je dovršila All-IP proces.

Što to znači?

Modernizirali smo našu fiksnu mrežu. Time je otvorena mogućnost da se svi uređaji u kućanstvu povežu na telekomunikacijsku mrežu preko IP protokola. To znači da sutra možemo uvesti usluge poput pametnih domova, što pak znači da primjerice preko mobitela upravljamo alarmnim sustavima ili kontrolom temperature u stanu itd. To je inače poznato kao Internet of Things a All-IP mreža je zapravo preduvjet za to. U projekt smo tijekom pet godina uložili 400 milijuna kuna a na procesu je radilo preko tisuću zaposlenika HT-a. Jako sam zadovoljan i ponosan što smo to napravili.

Nedavno ste na jednom okruglom stolu izjavili da je ′državni telekom nezdrava ideja′. Zašto se HT protivi da država preko Odašiljača i veza paralelno gradi infrastrukturu i to novcem EU fondova?

To bi bilo kao da sad netko dođe u Hrvatsku i gradi paralelan sustav autocesta. Mi smo, naravno, za to da se svakom kućanstvu omogući pristup brzom internetu. Međutim, ideja bivše Vlade da kroz tvrtku Odašiljači i veze (OiV) izgradi paralelnu agregacijsku mrežu, a radi se o infrastrukturi koja povezuje gradove, je loša ideja. Zašto? Vlada je to planirala za 630 gradova iako je 580 gradova već povezano preko infrastrukture HT-a. Dakle, HT bi mogao nadogradnju tog sustava napraviti 16 puta jeftinije i 6 puta brže. A novac koji je Bruxelles rezervirao za Hrvatsku za širokopojasni internet treba uložiti u tzv. bijela područja u kojima niti jedan operator nema interesa jer su to područja koja su rijetko naseljena i nema komercijalne isplativosti za izgradnju brzog interneta. Znači država treba uložiti u zadnju milju do korisnika, a ne graditi paralelnu mrežu među gradovima. Inače, zagovornici izgradnje paralelne mreže su uglavnom naši konkurenti - telekom operateri. Država bi novac uzela od EU fondova i onda nema pritisak povrata na uloženi kapital. Očekivanja naših konkurenata upravo i idu u tom smjeru: da se izgradi nova infrastruktura kako bi se onda gotovo besplatno ili uz vrlo niske godišnje naknade njima mogla iznajmiti. Međutim važnije je ipak da se sredstva iz EU fondova ekonomično iskoriste za dovođenje usluge do krajnjeg korisnika u ′bijelim područjima′.

U kojoj je onda to fazi?

Hrvatskoj je iz EU fondova predviđeno 206 milijuna eura za širokopojasni internet. Prethodna Vlada je taj projekt zamislila kroz dva projekta: jedan je agregacijska mreža kojoj se mi protivimo, a drugi je pristupna mreža, ona ide od centrala do kućanstava. EU je odobrio pristupnu mrežu i tih se 117 milijuna eura može povući. Bruxelles je međutim odbio dati suglasnost za agregacijsku mrežu upravo iz ovog razloga koji sam ranije naveo. To je i vraćeno lani Vladi na korekcije. Vlada ima mogućnost to korigirati da bi se ponovno kvalificirala za taj projekt.

Očekujete li razgovore s novom Vladom na tu temu?

Da. Važno je da Hrvatska povuče ta sredstva, ali za projekt koji ima smisla.

Što je sa sudskim sporovima oko DTK mreže? Zašto to toliko dugo traje?

Na žalost, predugo. HT smatra da je vlasnik DTK mreže, dok neki gradovi i općine, uključujući i Grad Zagreb smatraju da oni polažu pravo na to. Upravo smo s Gradom Zagrebom prošli mjesec osnovali zajedničku radnu skupinu jer želimo naći mirno rješenje spora.

Može li se postići nagodba i koliko je to realno?

Moguće je. Tek smo počeli raditi, ali nadam se rješenju koje će zadovoljiti obje strane.

Kakva je pokrivenost 4G mrežom? Zašto je to važno?

Pokrivenost je 93 posto, a važno je zato jer omogućava velike brzine podatkovnog prometa i veliki kapacitet na teritoriju čitave države. Naša 4G mreža je tehnološki najmodernija mreža i HT je lani dva puta podigao njezinu brzinu: sad smo na 225 megabita po sekundi i to ide dalje. Očekujemo i veće brzine. Inače, Hrvatska ima izuzetno kvalitetnu mobilnu mrežu. No, zaostajemo za Europom u fiksnoj mreži zbog ovih prepreka u ulaganju. Primjerice, HT za svoju infrastrukturu koju polaže u zemlju mora plaćati ′pravo puta′ ili naknadu vlasnicima zemlje. U mnogim zemljama EU ta se naknada ne plaća na javnim površinama, na cestama ili šumama koje su u vlasništvu države upravo da bi se poticale investicije telekom operatera u infrastrukturu.

Koliko vas godišnje košta ′pravo puta′?

Trošak za cijelu infrastrukturu iznosi oko 400 milijuna kuna. Usto smo diskriminirani jer niti jedan drugi infrastrukturni operater poput HEP-a, Janafa ili OiV-a nisu dužni plaćati tu naknadu. S druge strane OiV sudjeluje na veleprodajnom tržištu telekomunikacijskih usluga, a to što ne plaća tu naknadu koristi za snižavanje cijena korisnicima. To je nelegalna subvencija na koju smo lani upozorili državu ali nisu reagirali.

HT je u procesu restrukturiranja. Početkom veljače ste smanjili broj zaposlenih za 220, što će biti dalje u 2016.?

S tim završavamo restrukturiranje u 2016.To je prirodna posljedica prilagođavanja HT-a tržištu i uvjetima na tržištu. S druge stane, mijenja se struktura zaposlenih koji su nam potrebni. Smanjujemo tamo gdje nam je manje potrebno da bi pokrili ona područja gdje nam nedostaje ljudi. Tako ove godine planiramo zaposliti gotovo sto ljudi u novim tehnologijama i korisničkim službama.

Ima li HT dovoljno stručnih ljudi?

Mi smo tehnološki lider na tržištu. Kompanija ima izvanredne i kompetentne zaposlenike prepoznate i u DT grupi.

Dobili smo premijera iz poslovnih krugova. Što mislite o tome?

Mislim da je to jako dobro.

Ne smeta vam što nema politički legitimitet?

Ne. Hrvatska danas ima puno problema a najveći su kako pokrenuti gospodarski razvoj, investicije i otvoriti nova radna mjesta. Zato je dobro da je došao netko tko to razumije a Tihomir Orešković ima iza sebe ozbiljnu karijeru.

Što biste odmah napravili na njegovom mjestu?

Mogu vam govoriti s moje pozicije. Najvažnije da se uklone prepreke za investicije. HT je jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj, lani smo investirali gotovo 1,5 milijardi kuna a tako nešto planiramo i u 2016. godini.

Na kakve točno prepreke nailazite u poslovanju?

Recimo, da bismo položili infrastrukturu potrebno nam je niz odobrenja. Onda se pojave nevladine organizacije koje priječe razvoj infrastrukture pod krinkom utjecaja na zdravlje ljudi. Želim naglasiti da Hrvatska ima stroža pravila o utjecaju na zdravlje stanovništva od mobilnih radio stanica od drugih zemalja u EU. I zato se ne bi smjeli dovoditi do apsurda da se zabrani razvoj infrastrukture jer će nas to koštati u razvoju. Navest ću vam primjer Kaštela, sredine koja ima vrlo lošu pokrivenost mobilnim signalom jer stanovništvo ne želi da se na njihovom području postave mobilne bazne stanice. Primjera ima jako puno. Što se tiče administrativnih prepreka, prošla je Vlada 10 do 20 puta povećala naknade za izdavanje određenih dozvola. Spomenuo sam ranije diskriminaciju s naknadom o ′pravu puta′. Tu su i neriješene zemljišne knjige...S druge strane, tu su i financijski tereti. Vi ćete se sjetiti da nam je Vlada Zorana Milanovića 2014. nametnula dodatni porez na mobilne usluge tj. na radio-frekvencijski spektar pod izgovorom da moraju pokrivati proračunski deficit. HT-u je to godišnji teret od 140 milijuna kuna. Što je nagore, bio je to nenadani porez s kojim nismo računali planirajući poslovanje. Takve stvari unose nemir među investitorima.

Šuška se da je premijer Orešković razgovarao s predstavnicima IBM-a koji žele ulagati u Hrvatskoj. Što se po vama treba napraviti da privučemo takve ulagače?

Mislim da je to sjajna vijest i da bismo trebali pozdraviti svakoga tko je spreman investirati kod nas. Na žalost, mi kao zemlja ne stojimo dobro u privlačenju stranih ulaganja. Jedan od razloga je previsoka stopa poreza na dohodak što strašno poskupljuje trošak radne snage. HT se unutar Deutsche Telekom grupe nadmeće s kompanijama iz drugih zemalja za privlačenje ulaganja u naše shared services centre koji se osnivaju na jednom mjestu za čitavu grupu kako bi se optimizirali troškovi. HT je uspio postati centar za IP tehnologije. Međutim centar za računovodstvo je otišao u Bratislavu, za ljudske resurse u Bukurešt i to zato jer nam je preskupa radna snaga. Pritom ne mislim na neto plaće nego na visoke poreze na plaće. Mislim da bi nova Vlada trebala napustiti ekstremno progresivno oporezivanje plaća. Ljudi koji su stručnjaci zarađuju više od prosjeka i tu Hrvatska nastupa sa stopom poreza od 40 posto radi čega smo neprivlačni ulagačima.

Koliko ste financijski izgubili dosad zbog toga što se ne možete boriti sa konkurencijom unutar grupe da dobijete te centre?

Ne mogu vam to točno reći ali to što ti centri odlaze u druge zemlje koštaju HT smanjenja broja zaposlenih.

Konkurencija optužuje HT da je monopolist.

Ako niste uspješni uvijek vam nešto smeta. Naši rezultati pokazuju koliko smo mi uspješniji. Tržište je liberalizirano i svi imaju jednake uvjete na tržištu i pod istim, od regulatora propisanim cijenama, dobivaju infrastrukturu.

Priča se da ste radoholičar i da ste u uredu od jutra do mraka.

Radim onda kad treba, kad je važno i kada donosi rezultat. Važno je da ljudi ne rade da bi brojali sate. Nikad ne brojim sate. Nekad radim i subotu i nedjelju, nekad završim radni dan i puno ranije, ovisno o poslu. Naravno da je transformacija HT-a s gotovo pet tisuća zaposlenika veliki i zahtjevan posao koji traži fokus i trud. Velika je odgovornost.

Što vam je bilo najteže u karijeri? Kad vam je bilo najljepše?

Najteže je kad negativno utječete na sudbine ljudi. Kad ste na čelu kompanije s tolikim brojem ljudi nerijetko poslovne odluke utječu na sudbine ljudi i njihovih obitelji. To mi je najteže. A najljepše? Kad vidim da tvrtka raste, da pobjeđujemo na tržištu, kad vidim da smo uspješni. I kad su zaposlenici i korisnici zadovoljni. To je ono što mene motivira. Mene motivira uspjeh.

Nakon studija elektrotehnike shvatili ste da želite biti menadžer. Upisali ste MBA za koji ste posudili novac. Kako je to izgledalo i jeste li bili sigurni da ćete taj novac vratiti?

Ne, ali to je bio rizik koji sam preuzeo. Tada je godišnja školarina na milanskom Bocconiju bila 36 tisuća maraka a moja je plaća u Ministarstvu znanosti bila 400 maraka. Posudio sam novac ali nisam znao hoće li se isplatiti ili ne. Onda sam 1998., nakon školovanja u Italiji dobio ponudu svjetske konzultantske kuće McKinsey u Beču koji vrlo visoko plaća svoje zaposlenike. Novac sam vratio u roku od dvije godine.

Što biste poručili mladima? Da idu iz Hrvatske ili da ostanu?

Naravno da ostanu, ne bih htio da se iseljavaju. Međutim, dobro je da mladi steknu iskustvo u inozemstvu bilo kroz edukaciju ili kroz posao. I ja sam četiri godine nakon MBA proveo radeći u inozemstvu i mislim da mi je to uvelike pomoglo da budem predsjednik Uprave sada već u trećoj kompaniji.

Prije dolaska u HT radili ste kao predsjednik Uprave TDR-a za jednog od najmoćnijih biznismena u državi Antu Vlahovića, koji vodi Adris grupu. Kakvo vam je bilo to iskustvo, kako je raditi za njega? Navodno nije lako...

Izuzetno dobro. Bio sam vrlo mlad kad sam dobio priliku voditi najvažniji sustav unutar Adrisa - njegov duhanski dio. U tim je trenucima pred TDR-om bilo puno izazova, bilo je vrlo zanimljivo i puno sam naučio. Koliko je teško ili lako raditi za nekog ovisi o tome koliko se možete prilagoditi nečijem načinu ili stilu rada. Naravno da je rad u multinacionalnoj kompaniji s dioničarima na burzi različit od rada u domaćoj kompaniji u kojoj jedan jaki vlasnik kontrolira kompaniju. Ono što si privatni vlasnik u Hrvatskoj može dozvoliti je dugoročna usmjerenost. U HT-u svaki kvartal moramo isporučiti rezultate. U Adris grupi, ako se znalo da se u nešto ulaže naredne dvije godine onda se i moglo ′otrpjeti′ da se ne isporuči visoki rezultat i to bi dioničari razumjeli. U kompaniji poput HT-a to nije moguće.

Želite li uvijek biti visoko pozicionirani menadžer?

Teško mi je to reći. Posao predsjednika Uprave velike kompanije nije jednostavan i troši čovjeka. Sigurno to ne možete raditi cijeli život, ali radit ću ga dok me veseli. Ako napustim jednog dana menadžerski posao možda se posvetim poduzetništvu. Ali prerano mi je o tome govoriti.

Intervju radimo na tportalu koji je u vlasništvu HT-a. Kakvi su vam planovi s tportalom?

To me uvijek pitaju na tportalu. U drugim medijima me pitaju da li ćemo prodati tportal, a ja uvijek odgovaram da nećemo. Mislim da je sada tportal izuzetno kvalitetan medij i vrlo uređena redakcija za razliku od prije dvije godine kad sam došao u HT. Tada je portal bio ogroman generator gubitaka: radio je minus od 20 milijuna kuna godišnje i nije mogao pokrivati vlastite troškove. Danas s novom direktoricom Brankom Bajt i novom glavnom urednicom Đurđicom Klancir, ne samo da je financijski stabiliziran, nego je u plusu. Usto je postao puno relevantniji a na medijskoj sceni ima istaknuto mjesto kao objektivni, profesionalni i nenavijački medij koji kvalitetno obavještava svoje čitatelje.