Koprivnička prehrambena industrija Podravka na veliko tržište Europske Unije ulazi, kako su odlučili dioničari, sa 542 milijuna kuna manjim temeljnim kapitalom, izlazi iz biznisa s pićem, kruhom i sladoledom, za koje traži kupce, ukida proizvode koji ne donose zadovoljavajući profit i traži kompaniju iz područja prehrane ili farmaceutike koja bi joj značajnije mogla podići prihode i ima veći povrat na vlasnički kapital. Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke, bivši SDP-ov gradonačelnik Koprivnice, u razgovoru za Jutarnji objašnjava kako je zamislio budućnost kompanije u kojoj je nakon fakulteta, a prije politčke karijere radio u odnosima s javnošću i kompanijskim novinama.

Investicijski potencijal

Gdje vidite Podravku danas u kontekstu prehrambene industrije u Hrvatskoj?
U kontekstu hrvatskog gospodarstva vidim je kao kompaniju s možda najvećim potencijalom. Nismo (pre)zaduženi, a imamo i vlasnike koji su spremni povećati udjele. Država, najveći dioničar, spremna je razvodniti svoje vlasništvo. Vjerujem da ćemo uspjeti u planovima i da će rezultati biti u skladu s očekivanjima dioničara, radnika, ali i drugih dionika.

Koliki bi trebao biti investicijski potencijal Podravke nakon ušteda i smanjenja temeljnog kapitala?
Restrukturiranja koje provodimo trebalo bi na godišnjoj razini donijeti dodatnih 100 milijuna kuna dobiti prije poreza i amortizacije. Investicijski potencijal je dovoljno velik da možemo financirati i organski rast kroz investicije u tržište i akvizicije. Siguran sam da će Nadzorni odbor poduprijeti sve što će osiguravati veći rast i veći povrat na kapital. Osim mogućnosti dokapitalizacije do iznosa koji odgovara polovici temeljnog kapitala (500 milijuna kuna), Podravka ima kapacitet i za zaduživanje.

Kakva je to akvizicija koja bi mogla značajno pridonijeti rastu Podravke, a za koju bi trebala dokapitalizacija?
U proteklih 15-ak godina Podravka je pokušala rasti kupujući male kompanije ili brendove. Prodaja je ukupno malo porasla, ali pala je prodaja Podravkinih proizvoda, smanjila se efikasnost i stvoreni su gubici umanjivanjem vrijednosti nabavljene imovine. Svjesni smo da imamo dva ili možda samo jedan jedini pokušaj za akviziciju. Zbog toga već više od godinu dana analiziramo veći broj meta na više tržišta u prehrani i farmaceutici. Vodimo brigu o tome da dioničari očekuju veći povrat na vlasnički kapital od kompanije koju bismo kupili nego od same Podravke.
Više nema odgoda

U kojoj je fazi novi zakon o mirovinskim fondovima, koji bi im omogućio da u jednoj kompaniji imaju udio veći od 10 posto?
U pripremi je. Nadam se da će biti donesen najkasnije najesen jer povećanje mogućnosti ulaganja mirovinskih fondova nije važno za Podravku, nego za hrvatsko gospodarstvo. Može biti generator gospodarskog rasta.

Na Podravku se gledalo kao na hraniteljicu Podravine. Koliko je ljudi, osim zaposlenih u kompaniji, vezano uz njezinu sudbinu?
Podravka danas ima 5600 zaposlenih, od kojih je više od 1000 izvan Hrvatske. Od preostalih, oko 3000 radnim je mjestom vezano uz Koprivnicu i Podravinu. Iako zapošljava samo 15-ak posto zaposlenih u regiji, značaj kompanije puno je veći. Sva ostala velika poduzeća propala su ili su iz njih nastala mala i srednja. Ono što se s Podravkom zbivalo posljednjih desetak godina bio je privid. Kompanija je stagnirala, gubila tržišnu poziciju i ugrožavala budućnost. Moramo napraviti sve što se odgađalo da bismo ponovno bili najuspješniji ili među njima.

Koliko se vi slažete sa strategijom prema kojoj je Podravka kompanija od nacionalnog interesa, tvrtka koja u slučaju krize i elementarnih nepogoda može hrvatsku opskrbiti hranom?
Za prehranu stanovništva u slučaju krize zadužena je Vlada i robne rezerve, a ne pojedina kompanija. Važnost neke kompanije za nacionalno gospodarstvo mjeri se stvorenom dodanom vrijednošću, plaćenim porezima, brojem održivih radnih mjesta, a ne zalihama. Želimo biti važni za nacionalno gospodarstvo jer ćemo biti uspješni, plaćati puno poreza, imati puno održivih radnih mjesta, a ne zato što će netko u dekretu napisati da smo kompanija od nacionalnog interesa.
Problem otkupa

U kojem omjeru domaći poljoprivrednici sudjeluju u proizvodnji Podravkinih juha ili Vegete?
Nažalost, na hrvatskom je tržištu malo ponuditelja poljoprivrednih proizvoda koji Podravki trebaju, kao što su veće količine sušenog povrća, u kvaliteti i cijeni od onih koji se mogu nabaviti na svjetskom tržištu. Nitko u Hrvatskoj ne nudi par stotina tona suhe mrkve ili peršina, niti količinski, niti s konkurentnom cijenom. Sve ostalo što možemo otkupiti u Hrvatskoj otkupljujemo, ali čak ni šljiva nemamo dovoljno, a kad je suša ili previše kiše, nema gotovo ničega. Prošle smo godine željeli udvostručiti proizvodnju rajčice, došlo je nevrijeme i kooperanti su nam isporučili upola manje od planiranog. Pred hrvatskom poljoprivredom veliki su izazovi želi li konkurirati na europskom i svjetskom tržištu. A tržište je, pa i ono poljoprivrednih proizvoda, globalno.
Prije politike

Podravka je gotovo uvijek radila pod političkim pritiskom. Koliko je danas opterećena političkim utjecajem, centraliziranim zagrebačkom i lokalnim? Bili ste političar. Koristi li vam to u vođenju kompanije ili se pokazuje kao uteg?
Prije negoli sam postao političar, deset sam godina radio u Podravki, i to mi je sigurno pomoglo u politici, kao što mi iskustvo iz politike pomaže u Podravki. To nije neuobičajeno ni u europskoj praksi. Puno bi bolje bilo da imamo veću mobilnost jer bi to pridonijelo većem međusobnom razumijevanju politike i gospodarstva.

Kad ste dolazili, najavili ste da Podravku namjeravate transformirati u međunarodnu kompaniju. Jeste li poduzeli što u tom smjeru?
Prije dvadeset godina Podravka je pretvorena u dioničko društvo i donesena je odluka o internacionalizaciji poslovanja. Osnovana su poduzeća u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Poljskoj, Bugarskoj i Australiji. Apsurd je da Podravka danas u Poljskoj ostvaruje manji profit nego 1993., a naš konkurent nekoliko je puta veći od nas. Plan je da potpuno internacionalizirati poslovanje, a to znači da napravimo potpuni zaokret na tržištima srednje Europe te ozbiljnije krenemo tamo gdje možemo ostvariti natprosječan rast. Na nekima od njih, poput Rusije odnosno bivših članica Sovjetskog Saveza, danas Zajednice Neovisnih Država, već smo prisutni, a na neka tek planiramo zakoračiti. Upravo radimo na implementaciji niza aktivnosti na srednjoeuropskom tržištu te na pripremama za natprosječan rast na tržištu zemalja ZND-a. Podravka više od polovice prihoda ostvaruje izvozom, a plan nam je da to bude više od 75 posto.

Kakav interes očekujete od mogućih kupaca biznisa pića, sladoleda i kruha?
Teško mi je to reći. Postupak ćemo voditi transparentno. Već nakon objave odluke bilo je puno emotivnih reakcija na odustajanje od proizvodnje pića pa, sudeći po tome, očekujemo i da bude interesa.

Spominjali ste mogućnost ulaska private equity fondova u biznis s pićima. Pregovarate li već s nekime?
U nekim zemljama u našem okruženju upravo su private equity fondovi vlasnici kompanija koje su lideri na tržištu vode i/ili pića. Možda bi oni mogli imati interes za konsolidaciju tog biznisa u regiji. Ni s kim nismo pregovarali prije donošenja odluka.
Čišćenje portfelja

Ima li još djelatnosti i prozvoda koje će Podravka zbog neprofitabilnosti morati prodati, poput biznisa s povrćem?
Trebat će neko vrijeme da provedemo odluke o deinvestiranju ovih triju segmenata. Sada ćemo najprije biti fokusirani na to! U suradnji s vanjskim konzultantima izradili smo model nove alokacije troškova, što bi trebalo dati stvarniju sliku ne samo poslovanja nego i profitabilnosti pojedinog proizvoda. Čistit ćemo portfelj ne samo od neprofitabilnih biznisa nego i od nedovoljno profitabilnih proizvoda. Moramo se rasteretiti svega što nas usporava, ali i poboljšati profitabilnost proizvoda i kategorija koji imaju izgleda za rast.
Podravka širi biznis dječje hrane na nova tržišta

Kakvi su vam planovi s razvojem biznisa dječje hrane, kao jedne od profitabilnih djelatnosti tvrtke?
Brend Lino ima možda najveći potencijal za rast, no umjesto da se ulaže u taj biznis i od njega stvori internacionalna uspješnica, ulagalo se u pića, grah, lokalni sladoled... Pripremamo projekte rasta, proširenja asortimana i ulaska, ustvari povratka na neka velika i značajna tržišta.

Je li vam u redu to što je na poljskom tržištu cijena Vegete toliko smanjena da je Kauflandu bilo isplativo uvesti je iz Poljske na hrvatsko tržište?
Cijene u Poljskoj svih proizvoda, a ne samo Podravkinih, znatno su niže nego, primjerice, u Češkoj ili Hrvatskoj i postoji praksa u EU da pojedini trgovci "prelijevaju" proizvod s jednog na drugo tržište. Ako usporedite cijene u EU, nema dvije zemlje u kojima su cijene istih proizvoda iste. Osim toga, zakonski uvjeti poslovanja uvelike se razlikuju od tržišta do tržišta, od PDV-a do zakonom propisane marže trgovaca, kao što je, recimo, u Slovačkoj. Na to se moramo naviknuti jer EU štiti potrošača.

Koliko će Podravka na svojem poslovanju osjetiti hrvatski izlazak iz CEFTA-e?
Podravka se pripremila da u ovoj godini nema negativnog učinka izlaska Hrvatske iz CEFTA-e i naši su timovi spremni u drugom dijelu godine, nakon što vidimo efekt promjena, donositi odluke kako bismo osnažili našu poziciju na tom tržištu.

Može li kompanija izdržati pritisak zapadnoeuropskih konkurenata, ali i onih iz CEFTA-e, nakon ulaska u EU?
Drugo najvažnije tržište za grupu Podravka je EU. I danas, nekoliko dana prije ulaska u Uniju, tamo imamo oko 900 milijuna kuna godišnje prihoda od prodaje, proizvodnju u dvije zemlje i tvrtke ili predstavništva u nekoliko njih. Podravka je izložena konkurenciji i uspješno se s njom nosi na većem broju tržišta. Ulazak u EU gledamo kao priliku za akceleraciju poslovanja, a ne kao opasnost.