U pravu su oni koji tvrde da se prvoga srpnja, barem što se prosječnih građana tiče, neće dogoditi dramatični preokreti. Istina, Hrvatska će postati dio 'superdržave', koja je uz SAD, Kinu i Rusiju, jedna od najvećih sila svijeta, ali promjene koje će osjećati stanovnici Hrvatske u svakodnevnom životu, neće tako brzo nastupiti.
- Prve smo prave promjene osjetili tek nakon dvije godine, kada su poljoprivrednici počeli dobivati novac iz EU fondova, proizvoditi i prodavati jeftiniju hranu, pa je i životni standard rastao - kaže Slobodnoj Dalmaciji Poljak Andzej Galant, trgovac nekretninama koji je 2004. dočekao primanje svoje zemlje u EU, a sada će, pošto ima real state agenciju u Stobreču, i s nama podijeliti to iskustvo.

Dakle, osim gole činjenice da carinici više neće biti na granicama s Hrvatskoj susjednim zemljama članicama EU-a - Slovenijom i Mađarskom - pa ćemo moći slobodno pazariti u inozemstvu bez straha da nas pitaju što imamo prijaviti, ovog se ponedjeljka neće događati ništa „velikog za malog čovjeka", ali da ćemo se ponovno naći na nekoj startnoj crti - kao što je to bilo proglašenjem neovisnosti Hrvatske 25. lipnja 1991. - to svakako, jer pred nama je neka sasvim druga priča.

Zapravo, na nju se posljednjih godina usklađivanjem našeg i eurozakonodavstva polako privikavamo, i to ne samo simboličnim manifestacijama poput isticanja EU zastave na državnim institucijama, nego i sasvim konkretnim potezima poput omogućavanja državljanima EU-a da ovdje stječu nekretnine.

Stoga je očekivati da će broj od 40 tisuća kuća i stanova u vlasništvu stranaca u Hrvatskoj idućih godina povećati. Puno se govori o strukturnim i kohezijskom fondu, u kojima Hrvatsku čekaju stotine milijuna eura. Ali, samo čekaju...

Hoćemo li mi tu šansu iskoristiti, ovisi o brojnim faktorima: idejama, projektima koje ćemo ponuditi i našoj inicijativi. Ovisno o tome kako udruge građana, poduzeća, lokalna uprava i samouprava te posebno Ministarstvo regionalnog razvitka i EU fondova budu radili na povlačenju sredstava koja se nude, pojedini će krajevi Hrvatske napredovati.

- To što Dalmacija ili Lika, kad je u pitanju, recimo, komunalna infrastruktura, zaostaju za Zagrebom, može samo biti razlog više da se potrudimo osmisliti dobre projekte. U području kojim se bavi naša udruga, a to su socijalna pitanja, već uspješno radimo uz pomoć sredstava iz fondova EU-a na zapošljavanju žena u Lici - kaže Blagica Kujundžić, predsjednica udruge „Cenzura plus" iz Splita.

Kako je Hrvatska najduže od svih članica koračala prema EU-u, mnoge su se stvari u međuvremenu promijenile. Zato je teško povlačiti paralele između onoga što se s eurointegracijama dogodilo Česima, Slovacima, Slovencima ili Mađarima, s onim što ćemo mi proživjeti u okolnostima teške krize, kada države, poput moćne Velike Britanije propitkuju izlazak iz EU-a, Španjolska bilježi nevjerojatnu stopu nezaposlenosti od 27 posto u prvom tromjesečju ove godine, a Grčka hoda po rubu bankrota.

Prošlotjedna objava EBRD-a, Europske banke za rekonstrukciju i razvoj, da mijenja strategiju prema investicijama u EU-u, ključan je podatak za Hrvatsku.

Naime, oni će sada kao kriterij za dodjelu sredstava uzimati činjenicu je li projekt za koji se traži financijska potpora u skladu s EU politikom i sredstvima koja su za tu svrhu namijenjena.

A, ta se politika EU-a, u odnosu na razdoblje kad su druge tranzicijske zemlje primane u Uniju, promijenila: oni više ne misle pomagati financijski slabije članice EU-a, a kako ne bi dolazila radna snaga iz tih zemalja u Njemačku, Francusku, U.K., već traže od onih koji projekte nude da budu konkurentni i uklope se u ono što su zemlje članice EU-a dogovorile.

- Dakle, nećemo dobiti novac za ono što u EU ne bi bilo konkuretno, što znači da naša brodogradilišta, jer ih danas dobar broj posluje loše, sada sigurno ne mogu dobiti potpore, ali ih može dobiti, recimo, brodogradilište šibenskog poduzetnika Prgina koje dobro posluje - objašnjava konzultant Mladen Šimunac, predsjednik Uprave „Micro projekta" iz Splita.

- Kad govorim o konkuretnosti, onda je jasno da kad netko u Italiji financira tvrtku bespovratnim sredstvima iz fondova EU-a, a drugi u Hrvatskoj u istoj branši i na istom tržištu - kreditom, onda taj naš poduzetnik nema šanse opstati.

A, bespovratni kapital ne može se dobiti za sektor koji nije definiran kao interes određene županije i države. Nama je na raspolaganju 13 gospodarskih sektora iz kojih možemo dobivati novac iz fondova EU-a. A, to da se moramo uklopiti u politiku EU-a, znači da moramo nuditi projekte kojima će EU biti konkurentna SAD-u i Kanadi s jedne strane, te Japanu, Koreji i njihovim gospodarskim satelitima s druge - kaže Šimunac.

Ono što najviše zanima sve nas jest: hoće li cijene padati? Odgovor je jasan: hoće! Već smo svjedoci da je HEP dobio konkurenciju koja nudi i do trideset posto jeftiniju struju.

Isto će se dogoditi i s telefonijom jer blagodati jeftinijeg roaminga sa zemljama EU-a možemo koristiti već od ponedjeljka. Tarife za pozive u roamingu unutar EU-a, bez PDV-a, iznosit će najviše 0,24 eura po minuti odlaznog poziva, 0,07 eura po minuti dolaznog poziva, 0,08 eura po SMS-u te 0,45 eura po megabajtu za prijenos podataka.

Pod pritiskom strane konkurencije, pojeftiniti će, sasvim sigurno, slatkiši, čokolade, gazirane vode, sladoledi, kava, salame, meso..., što se dijelom već i dogodilo, a iz reklamnih najava kojima nas bambardiraju trgovački lanci koji već posluju u Hrvatskoj, poput Lidla i Kauflanda, jasno je da će cijene nekih proiozvoda trajno pasti zbog ukidanja trgovinskih barijera.

I automobil ćete moći kupiti gdje god želite i na njega nećete platiti carinu. PDV ćete platiti ako kupujete novi automobil ili rabljeni od ovlaštenog prodavača, ali ako ga kupujete od privatne osobe, PDV-a nema.

Doduše, platit ćete trošarinu koje će od ponedjeljka porasti kako bi se zaštitilo domaće trgovce automobilima i državu koja na njihovu prodaju ubire poreze, ali će u svakom slučaju pojedini modeli biti jeftiniji, a izbor kudikamo veći.

Što se stanova i kuća tiče, priključenje Europskoj uniji može povećati interes stranaca za kupnju nekretnina na Jadranu, ali se ekonomski analitičari slažu, da cijene, s obzirom na recesiju koja trese veći dio Europe, što se tiče pozicija u primorju i na otocima - neće rasti, ali ni padati barem tijekom naše prve godine članstva u EU.

I to je bitna razlika u odnosu na zemlje koje su primljene 2004. godine, kada su cijene kvadrata stanova i kuća, primjerice, u Pragu ili Budimpešti, preko noći narasle, na čemu su se obogatili građevinari i trgovci nekretninama, no danas se taj cjenovni bum više ne pripisuje samo eurointegracijama, već i činjenici da su to bile godine gospodarskog rasta u Europi i Americi, da bi 2008. godine započelo razdoblje „sedam mršavih krava".

U ovom je trenutku u zemljama EU-a na raspolaganju 1,3 milijuna slobodnih radnih mjesta.

Kako Europa također ima velikih problema s nezaposlenošću, Hrvati sigurno neće masovno odseliti u Britaniju kao što je to svojedobno napravilo dva milijuna Poljaka, ali da će neki već idućih mjeseci u pečalbu, to je sigurno.

Deficitarni kadrovi, za koje zemlje članice EU-a neće postavljati ograničenja za zapošljavanje, poput liječnika, sestara ili IT stručnjaka, mogli bi već ovoga ljeta obavljati intervjue za posao u Berlinu, Londonu, Parizu...

Toj će se činjenici prilagoditi i Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji će postati dio Europske mreže javnih službi za zapošljavanje (EURES), pa će svakom našem državljaninu biti dostupna usluga posredovanja pri zapošljavanju u drugim članicama EU-a.

U HZZ-u djeluju četiri Migracijska informacijska centra (MIC), i to u Područnim uredima Zagreb, Osijek, Rijeka i Split, gdje će građani moći dobiti informacije i savjetodavne usluge vezano uz zapošljavanje, životne uvjete, vize, školovanje u inozemstvu, imigracijske programe, prava i zaštitu imigranata, spajanje obitelji u zemljama članicama Europske unije, kao i informacije o mogućnostima dolaska stranaca ili povratnika u Hrvatsku.

Ako kao osigurana osoba HZZO-a privremeno boravite u jednoj od država članica Europske unije te se iznenada razbolite, ozlijedite ili doživite nesreću, imat ćete pravo u toj državi koristiti zdravstvenu zaštitu koja se ne može odgoditi do planiranog povratka u Hrvatsku, a na teret HZZO-a. Pravo na zdravstvenu zaštitu ćete tada koristiti osnovom Europske kartice zdravstvenog osiguranja.

U slučaju da je riječ o operaciji koja je bila predviđena i mogla se obaviti u Hrvatskoj, HZZO treba odobriti nadoknadu troškova. Ako odobri, plaćate samo razliku u cijeni bolničkog liječenja u Hrvatskoj i ondje gdje ste ga obavili.

Ako imate prebivalište ili boravište u drugoj državi članici Europske unije, a prema hrvatskim propisima ostvarujete pravo na određene novčane naknade, njih će vam u drugoj državi članici Europske unije i nadalje isplaćivati HZZO u skladu s našim propisima.

Sporazumom između država može se dogovoriti da vam ih isplaćuje ustanova države u kojoj se nalazite, ali i tada sukladno hrvatskim propisima i na teret HZZO-a.

Ako je za ostvarivanje prava na rodiljne i roditeljske potpore određeno da prethodno morate imati ostvareno prebivalište ili obvezno zdravstveno osiguranje u određenom razdoblju, za ostvarivanje tog prava u jednoj državi članici Europske unije, pa tako i u Hrvatskoj, uzet će vam se u obzir duljina prebivališta ili zdravstvenog osiguranja koje ste ostvarili i u drugoj, odnosno drugim državama članicama Europske unije.

U slučaju da je riječ o operaciji koja je bila predviđena i mogla se obaviti u Hrvatskoj, a vi ste je obavili u nekoj drugoj zemlji EU-a, HZZO treba odobriti nadoknadu troškova.

Ako odobri, plaćate razliku u cijeni bolničkog liječenja u Hrvatskoj i ondje gdje ste ga obavili.

Poljakinja Agnjeszka Babić, koja se udala i živi u Hrvatskoj, kaže da će od EU-a najviše profitirati mladi koji žele učiti i putovanjima širiti vidike.

- Razmjenom studenata moći će se školovati gdje god požele u Europi i dobiti stipendije. Poslije će moći i tražiti posao po Europi, kao što su učinili brojni Poljaci - kaže Babić. Inače, Litva, koja je do prije par godina bila u dubokoj krizi kao i Hrvatska, smanjila je nezaposlenost s 21 na 14 posto, najviše odlaskom mladih u zemlje EU-a, poglavito u Veliku Britaniju.

Tamo su, naime, otišli studirati, a nakon studija su pronašli i posao. Iz Litve, koja ima tek 3,5 milijuna stanovnika, iselilo je gotovo 200 000 ljudi, a taj se val iseljavanja, koji često počinje razmjenom studenata, neće moći zaustaviti niti u Hrvatskoj.

Pojednostavljeno, naši će studenti imati ista prava i obveze studirali u bilo kojoj zemlji EU-a, što u konačnici znači veliku konkurenciju hrvatskim sveučilištima. Što se tiče programa razmjene studenata, treba imati na umu da se u takvim slučajevima obično sponzoriraju troškovi školovanja i studiranja, ali hrvatski studenti, ako izaberu školovati se u nekoj od metropola, ostaju „kratki" za dodatne troškove: hranu, režije, putnu kartu, mobitel...

U Berlinu ćete samo na hranu potrošiti barem tisuću kuna mjesečno po osobi, a najam stanova na nešto boljim pozicijama u njemačkoj metropoli kreće se oko barem 800 eura mjesečno.