(13.10.2011)

Tona zlata danas vrijedi 75 mil. dolara, no rudarima se ne piše dobro

Godina 2011. ostat će za rudarske kompanije godina pomiješanih signala i velike neizvjesnosti. Niz ključnih događaja obilježio je dosadašnji tijek godine - cijena zlata porasla je na rekordnih 1900 dolara po unci, katastrofalni potres u Japanu i građanski rat u Libiji oslabili su globalnu ponudu, transakcije ugljenom dosegle su vrijednost od 20 milijardi dolara, a čak su i pojedine banke kupile čitava skladišta metala. Jedina konstanta bile su tržišna konsolidacija i velika potražnja iz Kine.

Međutim, analitičari već upozoravaju da bi ta komponenta u bliskoj budućnosti mogla biti opasno ugrožena, ne zbog problema u kineskom gospodarstvu, već zbog njegova repozicioniranja prema unutarnjoj potrošnji.

No, mogući pad kineske potražnje zasad ne brine rudarske kompanije iz „velikog bratstva" - BHP, Rio Tinto, Vale i Anglo Americano. Naime, te su kompanije uz mali dodatak Arcelor Mittala i Glencora samo u dosadašnjem dijelu godine u svoje rudnike uložile više od 134 milijarde dolara. Većina tog ulaganja odvija se u razvijenim zemljama, pogotovo u Australiji, Brazilu, Južnoafričkoj Republici i Kini, a razlog su relativna sigurnost investicije, dostupna radna snaga, relativno niska korupcija i blizina Kine, glavnog potrošača. Većina rudama bogatih afričkih zemalja nije na meti velikih kompanija upravo zbog daljine, nedovoljne dostupnosti radne snage i nestabilnih vlada. Od spomenute 134 milijarde dolara spremnih za investicije, čak 22 posto odlazi u Australiju, 17 u Kinu, 12 u Južni Afriku, a više od 10 posto u Brazil.

Što se tiče idućih deset godina u sektoru rudarstva i prerade, Klaus Kung, analitičar Raiffeisen Centrobanka, smatra da neće biti nimalo slične superciklusu koji je trajao od 2000. do 2010. godine. Prema njegovim riječima, glavni faktor do 2020. godine bit će Kina, koja će trebati sve manje materijala i sirovina jer će ekonomiju nakon industrijalizacijske faze okrenuti potrošnji, što je pogubno za sirovine.

Isto tako, rudarstvo, prerada i prodaja robe na globalnoj razini ostat će pod kontrolom „velikog bratstva", koje je zapravo insajderski krug kojemu su sloboda tržišta i ulagači na tržištu kapitala uvijek na drugome mjestu. „Ulagači koji kupuju dionice rudarski kompanija neće imati previše sreće u idućem desetljeću, kao ni u ovom, jer ono što se fizički dogodi na tržištu, oni na burzi prekasno shvate ili doznaju", kazao je Kung.

U društvu tradicionalno zatvorenih rudarskih kompanija ove se godine ipak dogodila jedna promjena. Naime, kapital je putem inicijalne javne ponude prikupljao švicarski Glencore. Ta je tvrtka na otvorenom tržištu prikupila više od deset milijardi dolara, što su neki tumačili kao siguran kraj jednog poslovnog modela, a drugi su analitičari tvrdili da je riječ o vrhuncu Glencoreova poslovnog ciklusa.

Najveća rudarska kompanija u Europskoj uniji - Kompania Węglowa - trenutačno ne razmišlja o burzi vrijednosnih papira, a njezin debi na burzi bit će moguć nakon 2015. godine. Kompanija do tada namjerava podmiriti stare dugove preuzete od propalih rudarskih poduzeća od kojih je osnovana 2003. godine.

Osim snažne kineske potražnje, konstanta u sektoru rudarstva je i stalna tržišna konsolidacija. Naime, samo je lani na globalnoj razini zabilježeno 2700 transakcija preuzimanja i spajanja. Vrijednost preuzimanja i spajanja kompanija u rudarskom sektoru lani je snažno skočila zbog povećane potražnje za sirovinama i rasta njihovih cijena.

Prema analizi koju je objavila revizorsko-konzultantska kuća PricewaterhouseCoopers, lani su sklopljene čak 2693 takve transakcije vrijedne ukupno 113 milijardi dolara. U odnosu na 2009. godinu, broj transakcija porastao je za 28 posto, a njihova vrijednost čak 77 posto. U analizi se očekuje još brži rast vrijednosti takvih poslova ove godine zbog rasta cijena sirovina i metala na svjetskom tržištu.

Koliko je volatilna ova godina pokazuje i podatak da rudarske kompanije koje su do prije šest tjedana navodile dobre prognoze o potražnji i cijenama danas govore o znatnom padu narudžbi. Rio Tinto, jedna od najvećih rudarskih kompanija na svijetu, upozorila je da su neki njezini klijenti zatražili odgodu isporuka metala, što je jasan signal da je financijski metež počeo zahvaćati i rudarski sektor.

Upozorenje je veliki zaokret u raspoloženju tog sektora u odnosu na prije samo šest tjedana kada je većina rudara, trgovaca sirovinama i naftnih kompanija davala dobre prognoze o potražnji za rudama i njihovim cijenama unatoč događanjima na financijskim tržištima. Rio Tinto je drugi po veličini proizvođač željezne rude, te najveći proizvođač sirovina poput bakra i aluminija, pa njegovi poslovni potezi pomažu u predviđanju promjena u globalnom poslovnom ciklusu.

Usporedni indeks, Reuters Jefferies CRB index, košarica sirovina koja uključuje bakar, naftu i pšenicu, u svibnju je dosegnuo najvišu razinu u posljednjih godinu i pol dana. No od tada mu je vrijednost pala gotovo 13 posto, što je rezultat hlađenja globalne ekonomije.

Zdravlje sektora sirovina, od rudarstva do vađenja nafte, važno je za Londonsku burzu jer kompanije iz tog sektora obuhvaćaju gotovo trećina tzv. blue chip dionica, odnosno najvrjednijih kompanija uključenih u tamošnji dionički indeks FTSE 100.

Sirovine su također iznimno bitne za burze u Sydneyu, Sao Paulu, Torontu i Johannesburgu. Cargill, jedna od najvećih svjetskih privatnih kompanija za trgovinu hranom, upozorila je prošli tjedan kako globalni gospodarski rast slabi. Codelco, najveći svjetski proizvođač bakra u vlasništvu Čilea, također je upozorio da njegovi klijenti traže odgodu isporuka. Predsjednik Uprave Rio Tinta Tom Albanese ipak napominje da situacija nije identična onoj iz 2008., kada je počela financijska kriza, jer su knjige narudžbi njegove kompanije pune. Dodaje, međutim, da su kupci oprezni.

"Kupci raspoređuju zalihe, ali ispod uobičajenih razina. Drže se principa čekaj i gledaj", rekao je Albanese. Prvi čovjek Rio Tinta naglašava da se usporavanje nije proširilo na Aziju. "Kina, naš najveći kupac, ne pokazuje nikakve znakove usporavanja", napomenuo je.

Priča za sebe ove godine je zlato, koje je prema globalnim robnim autoritetima postalo preskupo s obzirom na to da 20 posto fizičkog zlata leži u trezorima središnjih bankama. „Tona zlata danas vrijedi 75 milijuna dolara. Za taj novac može se kupiti 9000 tona bakra, 32.000 tona aluminija ili 150.000 tona čelika i traderi robom to dobro znaju", kazao je Kung.

Neizvjesnost vezana uz grčku situaciju, najave američke središnje banke o rizicima za to najveće svjetsko gospodarstvo, ali i činjenica da je strah od inflacije zamijenilo očekivanje deflacije, ulagače i špekulante tjeraju iz ulaganja u robu u držanje gotovine. Budući da je tržište dionica ili nekretnina ove godine izvan fokusa ulagača, najviše su profitirale rijetke klase imovine i robe, poput zlata i plemenitih metala, koje su bile posebno popularne i rušile cjenovni rekord za rekordom. Najveći pobjednik bilo je investicijsko zlato, čije je cijena skakala i do rekordnih 1920 američkih dolara po unci.

Zlato je postalo ultimativno utočište za gotovinu i zaštitu od inflacije u nesigurnim vremenima. Prilagodi li se današnja vrijednost zlata inflaciji, tim se plemenitim metalom trguje po znatno nižim cijenama od onih iz 1980. godine, kada je preskakala rekordnih 2400 dolara po unci. Analitičari magazina Forbes ne negiraju činjenicu da bi cijena zlata mogla dodatno porasti, ali ističu da se povijesno gledano držanje zlata nimalo ne isplati.

Cijena zlata je početkom rujna dosegnula najvišu razinu, veću od 1900 dolara po unci, da bi danas ta cijena bila nekih 300 dolara niža. Glavni razlog pada cijena možemo naći u činjenici da je došlo do ublažavanja inflatornih pritiska.

Investitori se uglavnom ulaganjem na tržište robe hedgiraju uslijed realnoga gubitka vrijednosti svoje imovine u uvjetima bržeg rasta cijena. Također, treba istaknuti da se u posljednje vrijeme smanjila zabrinutost zbog stabilnosti američke valute, a samim tim veća potražnja za dolarom vodi nešto nižoj potražnji za zlatom.

Izvor: www.business.hr

E-mail