(12.09.2011)

Obveznice isplativije od štednje

U vrijeme investicijskog buma ulagači su se naviknuli na visoke povrate. No kriza je donijela novi prioritet - sigurnost. Sve više stručnjaka ističe da su obveznice dobra kombinacija sigurnosti i povrata, a atraktivno je postalo i ulaganje u obveznice stabilnih država te obvezničke fondove. Da tržište obveznica nije dovoljno prepoznato i trebalo bi se popularizirati, smatra i financijski analitičar Hrvoje Fajdetić. Može se generalno reći da je bolje u obveznice ulagati izravno, ako ih ulagač može držati do dospijeća, a ako to nije u stanju, onda je bolje uložiti u obvezničke fondove. Razlika između ta dva ulaganja sastoji se u troškovima transakcije kupnje i prodaje obveznica, objašnjava Fajdetić.

Isplativost ulaganja u obveznice potkrepljuje primjerom Agrokora, čija obveznica dospijeva potkraj 2016. godine i ima prinos 11 posto, dok obveznica Republike Hrvatske koja dospijeva 2020. godine ima prinos od 6,5 posto. Usporede li se ti povrati sa štednjom, matematika je na njihovoj strani, a rizik je kod državnih obveznica izrazito nizak. Državne obveznice u EU sve donedavno smatrale su se nerizičnim ulaganjem, ali dužnička kriza promijenila je takvo shvaćanje, pa se spominje i mogućnost da države bankrotiraju. Njemačke desetogodišnje obveznice trenutačno imaju prinos od oko 2% jer se percipiraju kao vrlo sigurne, a Grčke 18%, što odražava rizik zemlje, odnosno činjenicu da neće biti uopće isplaćene ili samo djelomično - upozorava analitičar.

Koje sve vrste obveznica postoje na tržištu i po čemu se razlikuju?
Državne obveznice, kako im ime govori, izdaju vlade i u pravilu se smatraju najsigurnijima. No, to pravilo postalo je upitno, nakon što su u krizi pali rejtinzi država. Nešto rizičnije su municipalne obveznice koje izdaje lokalna uprava - gradovi i županije. Najrizičnijima se smatraju korporativne obveznice koje izdaju tvrtke. Da bi se uopće procijenio rizik obveznice, analizira se poslovanje izdavatelja, njegova zaduženost, profitabilnost, likvidnost...

Koje troškove snosi investitor kada kupuje obveznice na primarnom ili sekundarnom tržištu?
Kad kupuje obveznice u banci ili brokerskoj kući, investitor posredniku plaća naknadu za upravljanje, odnosno trošak skrbničke banke. Ukupno ti troškovi iznose oko 1,5 posto na iznos uloženog novca. Jednako kao kod dionica i ostalih vrijednosnih papira, u Hrvatskoj se na ovo ulaganje ne plaća porez na dobit.

Može li fizička osoba ulagati u obveznice Republike Hrvatske i obveznice nekih drugih država - Njemačke, SAD-a, BRIC tržišta?
Da, državne obveznice Rapublike Hrvatske mogu se kupovati preko brokera. Jednako tako mogu se kupiti i strane obveznice jer su ulaganja u inozemstvo liberalizirana, ali je za strane potrebno imati otvoren skrbnički račun. To je račun na kojem skrbnik drži vrijednosne papire za treće osobe, na temelju ugovora o skrbništvu.

Postoje li limiti za najniži iznos ulaganja u obveznice?
Limiti se razlikuju kad su posrijedi državne i korporativne obveznice. Dok, primjerice, objašnjava financijski analitičar Hrvoje Fajdetić, minimalni nominalni iznos za ulaganje u obveznicu Agrokora iznosi 50.000 eura, denominacija državne obveznice RH je jedan euro. Ulagač će kupiti onoliko obveznica, koliko je financijski sposoban.

Primjer ulaganja 10.000 kuna u obveznicu RH
Republika Hrvatska izdala je 8. veljače 2007. godine desetogodišnju obveznicu, čije je dospijeće 8. veljače 2017. godine. Godišnji kupon iznosi 4,75 posto i isplaćuje se polugodišnje, a obveznica je denominirana u kunama. Ako, primjerice, ulagač kupi 10 tisuća nominale te obveznice, svake godine dobit će 475 kuna (ukupno 4750 kuna), a nakon dospijeća i glavnicu. Zaradit će gotovo 50 posto na uloženo, a obveznicu može i prodati. Zašto prinos raste ako nominalna vrijednost pada?

U trenutku izdavanja, obveznica ima nominalnu vrijednost - glasi na određeni iznos novca koji izdavatelj mora nadoknaditi u trenutku dospijeća. Kad je u pitanju naknada koju dobiva kupac obveznice, razlikuju se obveznice s fiksnom kamatnom stopom, promjenjivom kamatom i bez kamate. Ako je izdavatelj definirao kamatnu stopu, vrijednost obveznice ovisi o odnosu te nominalne kamate na obveznice i tržišne kamate za ulaganje jednakog rizika. Ako su te dvije kamate jednake, obveznica se prodaje uz premiju, no ako je nominalna niža od tržišne, prodaje se uz diskont.

Znači, ako kamata raste, cijena obveznice pada, zato što ta obveznica vrijedi manje od novoizdanih obveznica s većom kuponskom kamatom. Ako cijena obveznice raste, smanjuje se kamata, odnosne tekući prinos. Jasno je da veći rizik nosi i veći prinos; ako je, primjerice država koja izdaje obveznice u teškom stanju, kao sada Grčka, za one koji se odvaže uložiti prinos može biti i 18 posto. No, u tom slučaju, vrlo je riskantno hoće li vlasniku obveznice u trenutku dospijeća biti isplaćen njegov novac. Bankrotira li država, visoki prinos ne znači ništa.

Što su to obveznice - vrijednosni papiri o kojima javnost malo zna?
Što su dionice većem je dijelu građana u posljednjih 15-ak godina postalo poznato. No, osim njih, najčešći su vrijednosni papiri na burzi obveznice. Najlakše ih je objasniti usporedbom s kreditima jer kupac obveznica kreditira izdavatelja, a izdavatelj se obvezuje da će vlasniku obveznice do određenog roka isplatiti glavnicu i kamate.

Kako i gdje ulagač koji je fizička osoba može kupiti obveznice?
Ulagač ne može izravno kupovati obveznice od izdavatelja; to radi preko brokera, na primarnom ili sekundarnom tržištu. Ako se obveznice izdaju uz banke aranžere, mogu se kupiti u poslovnicama tih banaka, što je primarno tržište. No, ono je gotovo u pravilu rezervirano za velike ulagače, kao što su, primjerice, mirovinski fondovi. Sekundarno su tržište brokeri u brokerskim kućama za obveznice koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi.

Izvor: www.limun.hr

E-mail