(31.10.2011)

Komentar: Kako stati na kraj pranju novca iz EU fondova?

Tko je god dobio posao nezakonito ili je u sukobu interesa, a to se ne prijavi, možda je posao oduzeo baš vama, lišio vaše zaposlenike i njihove obitelji prihoda te možda doveo u pitanje cjelokupno funkcioniranje vaše tvrtke.

Prije nekoliko dana predstavljeno je izvješće Europskog ureda za borbu protiv prijevara za 2010. godinu na osnovi kojega je osiguran povrat oko 68 milijuna eura koje su nezakonito pribavili različiti akteri u Europskoj uniji. Najviše istraga provedeno je u Bugarskoj, slijede Italija i Belgija, a Hrvatska je ove godine prikupila dosad najveći broj prijava, njih 16. Nažalost, još ne znamo o kojim je slučajevima riječ i možemo samo nagađati.

Čitajući ovaj i slične izvještaje, prisjetim se godišnjih izvještaja Državne revizije zbog kojih uvijek dobivam osjećaj da živimo u zemlji meda i mlijeka u kojoj prijevare i financijske malverzacije u jednoj kalendarskoj godini možete nabrojati na prste jedne ruke. I onda se naljutim.

Znam da papir zaista svašta trpi i da je prijevare teško dokazati, posebice kad su u njih umiješane kompletne upravljačke vertikale, ali kad od čelnika određenih tijela čujete da su sekundarne nabave u EU fondovima problem i da se „tu dosta mulja", onda se zapitate gdje mi to živimo i zašto se tome gotovo uopće ne posvećuje pažnja.

Ja, primjerice, živim u državi u kojoj gotovo nitko ne želi javno reći da se u brojnim javnim nabavama koje su povezane s EU fondovima, blago rečeno, lovi u mutnom. Živim u državi u kojoj čujem da se u različitim sektorskim odborima IPA-e njihovi članovi ljute jer su „outsourceani" stručnjaci nekompetentni i izabrani zbog prijateljstava i poslovnih veza s onima koji su zaduženi za outsourceing. Živim i u državi u kojoj je normalno da osobe iz institucija nadležnih za provedbu pojedinih komponenta IPA-e kažu da imaju projekte u provedbi i da vanjske suradnike angažiraju temeljem vlastite diskrecijske prosudbe.

Onda slušam priče o namještanjima u sekundarnim nabavama, dogovorima ponuđača o pojedinim nabavama robe ili radova, a teško je ne primijetiti da pojedina tijela državne uprave gotovo uvijek surađuju s istim vanjskim stručnjacima. Vidim i da je dosta bivših zaposlenika tijela državne uprave otvorilo vlastitu tvrtku i sada surađuju s istim tijelima državne uprave, bez da su temelji suradnje transparentni i javno objavljeni. To bi, u najmanju ruku, dovelo u pitanje vjerodostojnost suradnje ako ne i otvorilo pitanje sukoba interesa. Zapravo se uopće ne bih trebala čuditi s obzirom na to da je ovdje sasvim normalno da bivši glasnogovornici Vlade otvaraju vlastite PR tvrtke i nastavljaju poslovati s tom istom Vladom.

Zašto bi u EU fondovima bilo drukčije?
No, zamislite se u poziciji korisnika ili tvrtke koja pruža neku uslugu, dobavlja robu ili obavlja građevinske radove koji se financiraju iz IPA-e. tko je god posao dobio nezakonito ili je u sukobu interesa, a to se ne prijavi, možda je oduzeo posao baš vama, lišio vaše zaposlenike i njihove obitelji prihoda i možda doveo u pitanje cjelokupno funkcioniranje vaše tvrtke.

Svaki posao koji se sklopi bez da su objavljeni uvjeti, bez da je provedena kakva-takva javna nabava po PRAG-u, svaka konzultacija koja je obavljena bez da je više tvrtki ili stručnjaka imalo pravo natjecati se za obavljanje posla kada je za to postojala zakonska obveza, postaje potencijalnim poligonom za prijevaru.

Nužno je pročešljati nabave koje su dosad provedene po PRAG-u i cjelokupno poslovanje tijela javne vlasti koja angažiraju vanjske stručnjake i plaćaju ih europskim novcem. Možda će postupci biti dugotrajni, ali sigurna sam da bi se u brojnim tijelima pronašli određeni obrasci ponašanja koji bi se možda mogli klasificirati kao sumnjivi i u kojima bi postojala ne samo moralna, već i kaznena odgovornost pojedinaca i tijela. Sigurna sam i da će moju ideju žestoko kritizirati oni čije su ruke u pekmezu i kojima ova mutna situacija jako odgovara, ali s takvima nemam posla.

Izvor: www.business.hr

E-mail