Ukida se naplata izlazne naknade za sve udjele kupljene u navedenim fondovima koji su kupljeni u periodu od 13.04. do 31.05.2012. godine, a koji neće biti prodani u narednih 30 dana od dana kupnje.
Za sve uplate i isplate u razdoblju do 30.06.2012. godine, neće se obračunavati niti ulazna, niti izlazna naknada, bez obzira na iznos ili rok ulaganja.
ECB i Grčka tajnim sporazumom stvorile kaos na tržištu obveznica (20.02.2012)
Izdvajanjem obveznica koje posjeduje iz restrukturiranja grčkoga duga, ECB je ostale ulagače pretvorio u podređene i povećao štetukoju oni trpe.
Uzbuna među ulagačima Europska centralna banka (ECB) izazvala je prošloga tjedna uzbunu na svjetskom tržištu državnih obveznica kada se saznalo da će grčke obveznice koje je do sada kupila zamijeniti za nove, i to takve koje neće podlijegati restrukturiranju grčkoga duga. Svi ostali ulagači koji su Grčkoj posudili novac bit će prisiljeni svoje obveznice zamijeniti za nove s upola manjom nominalom i nižom kamatom, pri čemu će, kako se procjenjuje prema tržišnoj vrijednosti tih zadužnica, izgubiti oko 70 posto svoje prvotne investicije.
Različitim tretmanom obveznica iste serije narušava se temeljno pravno načelo tržišta zadužnica, povećava se gubitak za privatne investitore, povećava se vjerojatnost da će gubitke na tim zadužnicama ulagačima morati nadoknaditi osiguravatelji i dugoročno se nanosi šteta ne samo funkcioniranju tržišta nego i državama koje se financiraju prodajom svojih obveznica. S dogovorom ECB-a i Grčke svjetsko tržište javnoga duga prestaje biti uređeno i organizirano, i poprima obilježja kaosa.
Prevareni investitori ECB je počeo kupovati grčke državne obveznice još 2010. na otvorenom (sekundarnom) tržištu kako bi im povećao cijenu i smanjio prinos koji su privatni ulagači tražili. Nudio je, dakle, najveću cijenu na tržištu i prema dostupnim izvješćima plaćao je 75 centa za jedan euro nominale. Ako se te obveznice zamijene novima s pola nominalne vrijednosti starih, ECB bi pretrpio gubitke koji bi se računali u desecima milijardi eura. I upravo zato, da bi izbjegao te gubitke, ECB je s Grčkom dogovorio da mu ona za stare obveznice izda nove po punoj nominalnoj vrijednosti, koje neće ulaziti u restrukturiranje, odnosno otpis polovice grčkoga duga.
U ECB-u su objasnili da će nove obveznice imati istu nominalu, ročnost i kupon pa je, prema tome, njihova zamjena samo "obična tehnikalija". No, ta naoko "tehnikalija" zapravo znači da grčke obveznice koje imaju europske centralne banke odjednom postaju nadređene istim takvima koje su kupili drugi investitori, a da to nigdje nije bilo predviđeno ni prospektom, ni ponudom, ni ugovorima, ni zakonima. Upravo suprotno, sve su te obveznice trebale biti jednako tretirane, kao i njihovi ulagači, bez povlaštenih i podređenih kupaca.
Razaranje tržišta Koliko će ECB prihvatiti manje troška grčkoga dužničkog restrukturiranja, toliko će ostali vjerovnici morati prihvatiti veći gubitak, i to bez svojega pristanka. Njima će to biti nametnuto, a to pak povećava izglede da tu prisilu Međunarodna udruga za swapove i derivate proglasi "osiguranim događajem" (eng. credit event) koji aktivira naplatu ugovora o osiguranju, tj. derivata tipa credit-default swaps. Prema podacima klirinške tvrtke Depository Trust & Clearing Corp. na dan 10. veljače ove godine bila su sklopljena 4.183 ugovora (swapa) kojima je osigurana naplata 3,2 milijarde grčkoga državnog duga.
Osigurani iznos je relativno malen, ali posljedice cijele ove priče za svjetsko tržište zadužnica bit će goleme.
Aktiviranje postojećih swapova moglo bi potaknuti ulagače da povećaju "klađenje" na isplatu osiguranja i za sve druge zadužnice ostalih posrnulih europskih zemalja, što bi krizu još više zaoštrilo. Cijena osiguranja već sada je enormna: default swaps za 10 milijuna dolara grčkoga duga na pet godina stoje 6,8 milijuna plus sto tisuća svake godine, što odražava procjenu vjerojatnosti grčkoga bankrota od devet prema jedan.
Još će biti gore ako investitori, nakon što ustanove da su ih ECB i Grčka izigrali, neće moći naplatiti swapove koje su kupili. Tada će svi zaključiti da osiguranje ionako nema nikakvog smisla pa ga više neće ni plaćati, nego će od rizičnih zemalja tražiti veće premije za rizik, što će tim državama povećati trošak financiranja. Naposljetku, i samo tržište će izgubiti svaki smisao jer će prestati biti mjesto na kojemu se slobodno i neovisno formira cijena državnih obveznica, odnosno tržišna procjena njihove rizičnosti.
E-mail
