Vrijeme tektonskih promjena na svjetskim tržištima, obilježeno velikom neizvjesnošću, kroz koje trenutno prolazimo, povlači ono uvijek interesantno pitanje za široke mase – u što uložiti sada kako bi se u dugom roku ostvario atraktivan prinos? Od svih analitičara koji su u posljednje vrijeme dali odgovor na ovo pitanje jedan dio njih sigurno će pogoditi jer princip “ ako nije crno onda je bijelo“ to jamči.
Ako pogledamo unatrag i zavirimo u arhivu od prije 10-ak godina te pogledamo kakav je bio stav ulagača i kakve su bile procjene analitičara, doći ćemo do zanimljivih saznanja. Iz anketa koje su bile provođene od strane SIA-e (Securities Industry Association) 1999. godine možemo vidjeti da su ulagači očekivali rast dionica od preko 30% u narednim nekoliko godina. Zlato se u tom trenutku nije niti spominjalo kao razumna investicija na duži rok. Činjenica da je tržišna cijena zlato od 1999. do danas porasla preko 600%, a da je S&P 500, indeks najvećih poduzeća u SAD-u, u istom periodu ostvario pad vrijednosti od skoro 10%, potvrđuje negativnu korelaciju između predosjećaja ulagača na temelju povijesnih podataka i ostvarenog povrata. To je dokazano mnogo puta kako u bližoj tako i u daljoj povijesti. Kada bi god investitori očekivali rast određene vrste imovine, na temelju dotadašnjeg trenda, u budućnosti bi se desio pad vrijednosti i obratno.



Pogledamo li posljednje istraživanje o percepciji američkog ulagača glede najboljeg dugoročnog ulaganja (Tablica 1) vidjet ćemo ne tako iznenađujuće rezultate (uzmemo li u obzir podatke iz ranijeg dijela ovog teksta). Naime, većina amerikanaca smatra da je najbolje dugoročno ulaganje u zlato usprkos poznatoj činjenici da je u posljednjem desetljeću raslo preko 600%. Nekretnine su prvi izbor ulaganja kod dosta ljudi zbog velikog pada njihove vrijednosti od početka krize, ali i zbog percepcije o realnoj imovini koja uvijek ima svoju realnu vrijednost. Dionice su pri vrhu izbora kao i uvijek do sada kada su slične ankete bile provođene. Sigurne luke poput obveznica i depozita u bankama izbor su konzervativnijim pojedincima koji nisu skloni pretjeranom riziku. Tu percepciju ne mijenjaju ni u dobrim niti u lošim vremenima.



Iz Tablica 2. možemo vidjeti prosječne godišnje prinose određenih oblika imovine u posljednjih 190 godine te paralelno u posljednjih 10 godina. Vidimo da je zlatu značajno porasla vrijednost u zadnjem desetljeću u odnosu na skoro 200 godišnji prosjek. Dionice su pak značajnije izgubile na vrijednosti u istom periodu i u odnosu na isti prosjek. Bitno je naglasiti da je vrijednost zlata samo jednom, u periodu od 1820.-2009., porasla dva uzastopna desetljeća dok vrijednost dionica nije niti jedanput pala dva uzastopna desetljeća. Dionice su obično ostvarivale pad vrijednosti u jednom desetljeću nakon što bi u prethodnom desetljeću povrat na dionice bio duplo veći od prosjeka.
Neizvjesnost i rizik dvije su važne komponente koje značajno oblikuju kretanja na tržištima. Tako će biti i u predstojećim razdobljima, dokle god cijenu formiraju ponuda i potražnja. No vodeći se navedenim činjenicama na temelju percepcije ulagača, donekle možemo i predvidjeti u kojem smjeru će se kretati vrijednost zlata a u kojem vrijednost dionica.

Izvor: Platinum Invest